Dugogodišnja članica Književnog kruga Prelog, Barbara Lepen-Matulin iz Donjeg Vidovca, imala je u petak, 24. srpnja 2026. godine, promociju svoje prve knjige, zbirke pjesama „Tuge i radosti života“ u Multimedijalnoj dvorani Muzeja Croata insulanus Grada Preloga.
Književni krug Prelog već dugi niz godina njeguje pisanu riječ te izdaje i predstavlja knjige svojih članova. Ovo je prva knjiga njihove vrlo aktivne i angažirane članice Barbare Lepen-Matulin. Program promocije vodio je Željko Sokač, a nastupima je uljepšao Pjevački zbor Udruge umirovljenika Prelog uz vodstvo prof. Ljubice Crnčec, otvorivši promociju pjesmom „Međimurje kak si lepo zeleno“.
Na početku je sve pozdravila i zahvalila svima na dolasku tajnica Književnog kruga Prelog Jadranka Cvek, a pjesme Barbare Lepen-Matulin čitale su predsjednica KKP-a Sanja Rašan, koja je rekla da je Barbaru upoznavala kroz njezine pjesme koje su ispočetka tužne i teške kao i samo djetinjstvo autorice, ali ju je oduševila u nastavku s predivnim pjesmama koje pronalaze lijepe stvari i trenutke u životu i zato je odabrala pjesmu „Što ću ja sa RAJevima“, kao i članice kruga Katarina Herman i Marija Novak. Urednik knjige je Vladimir Mihaljević – Kantor, dok je lekturu napravila predsjednica KKP Sanja Rašan, a knjigu krase fotografije same autorice.
SVAKA PJESMA DOGAĐAJ JE IZ BARBARINA ŽIVOTA
Barbara Lepen-Matulin imala je rođena je 1966. u Podturnu u siromašnoj obitelji, gdje su se roditelji rastavili, nakon čega je živjela s ocem, krojačem i fotografom, dok ju je majka ostavila. Nakon majčine udaje, majka je naredila susjedu da ukrade malu, tada 5-godišnju Barbaru, a on je to učinio uhvativši je na mopedu! Prvi je “Gorka sjećanja jednog djeteta”, drugi “Grlim svoja stabla” i treći “Životne radosti”.
U početku, Barbara se jako razveselila mami, no majka nije vodila adekvatnu brigu o njoj, te joj za doručak davala kruh poškropljen s rakijom, što je primijetila i učiteljica. Kad su došli iz Centra za socijalnu skrb i vidjeli u kakvoj bijedi žive, oduzeli su Barbaru i smjestili je u udomiteljsku obitelj u Donjem Vidovcu. Nakon 2 godine, pronašao ju je otac i htio je natrag, nakon čega je udomiteljica rekla da to mora riješiti s Centrom za socijalnu skrb, no on se više nije javio.
Tako je Barbara ostala živjeti u Donjem Vidovcu, gdje je završila osnovnu školu, a nakon toga srednju školu za obućara u Varaždinu, te se zaposlila u Meisu u Goričanu. U međuvremenu se i udala za čovjeka iz Donjeg Vidovca, rodila dvije djevojčice, izgradili su kuću… No, život joj je bio težak jer muž je radio u inozemstvu, a ona bila doma sama. Bilo je tu svega i svačega, zbog bolesti je morala otići i invalidsku mirovinu, a o svojem odrastanju i životnim trenucima pisala je upravo u svojim pjesmama.
PJESME SU JOJ POMOGLE DA PRONAĐE MIR
– Ova knjiga nastala je kao i moj život. Doktor mi je rekao: „Barbara, nađi pola sata dnevno samo za sebe, nešto što te raduje“ i tako samo počela pisati pjesme. Htjela sam izbaciti svo to blato iz svoje duše. I počela pisati. Zato, svaka pjesma je događaj iz mog života, u međuvremenu sam postala članica Književnog kruga Prelog i počela izdavati knjige u zborniku. Kad ih se nakupilo, dogovorili smo i tiskanje knjige, koje se odužilo još u vrijeme korone i sad se konačno realiziralo – rekla je Barbara.
– Kad sve oko tebe ne valja, stalno si misliš, bit će bolje. Ali nije bilo. Sve dok nisam došla u Donji Vidovec, gdje su me dočekali stranci, ali širom raširenih ruku. Tu sam se ostvarila i kao žena, majka…, ali ta gorčina ostala je u meni, a upravo pisanje pjesama pomoglo mi je da vratim svoj mir – otkrila je Barbara.
PUNO EMOCIJA I SREĆE!
Od tužnih životnih trenutaka i pjesama, Barbara je s vremenom prešla na vedriji pogled na život i sretnije pjesme. Za ovu je zbirku odabrala stotinu od svojih mnogobrojnih pjesama, a putem pjesama ogolila je svoj život. Promocija ove knjige, koja je sve oduševila i izmamila emocije od svih koji su je pročitali, bila je za nju, ističe, vrlo emotivan i sretan trenutak.
Na kraju, autorica je potpisivala knjige i družila se s nazočnima. Književni krug Prelog zahvalio je ravnateljici preloškog muzeja Ivi Kožnjak i muzeju na ustupljenom prostoru, kao i Pjevačkom zboru umirovljenika, Gradu Prelogu i Željku Sokaču u pomoći oko promocije ove predivne knjige Barbare Lepen-Matulin.
Čestitke Barbari!
