U vremenu kada se mala mjesta bore za svakog stanovnika, postoje ljudi koji ne dopuštaju da njihovo selo izgubi život. Takav je Čukovec – mjesto sa svega tristotinjak stanovnika i 111 kuća, ali s ljudima koji jedni drugima uvijek pružaju ruku. Ovdje nema trgovine, nema kafića, ali zato ima zajedništva, prijateljstva, kumstava i rodbinskih veza koje se njeguju iz dana u dan.
Jedan od onih koji već godinama okuplja mještane i pokreće gotovo svaku društvenu akciju je 48-godišnji Dominik Mihoci. Predsjednik je Mjesnog odbora Čukovec, dopredsjednik NK Čukovec, član Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Ekološke udruge Hrast. Po zanimanju je strojar, zaposlen kao monter u preloškoj tvrtki Econ, a zbog posla često odlazi i na teren u Njemačku. No, kada je riječ o Čukovcu, udaljenost za njega ne postoji.
– Ništa mi nije teško kad je Čukovec u pitanju. Dobra smo ekipa i svi zajedno činimo da nam bude ljepše i ugodnije – kaže Dominik.
Slobodno vrijeme gotovo u cijelosti posvećuje svom mjestu. Zajedno s ostalim mještanima organizira događanja koja iz godine u godinu okupljaju sve generacije.
– Trudimo se koliko možemo i koliko nam dozvoljava slobodno vrijeme da okupljamo mještane. Organiziramo kolinje, turnir u odbojci na pijesku, Malonogometni turnir “Josip Igrec”, Cmarenje loja i Advent. Zahvaljujem svima koji se uključuju u organizaciju, ali i onima koji nas svojim dolaskom podržavaju – ističe.
U Čukovcu gotovo da nema podjele na organizatore i posjetitelje. Kada treba pripremiti manifestaciju, postaviti stolove, pokositi travu ili skuhati kotlić, svi uskaču jedni drugima. Upravo je to ono po čemu je ovo malo mjesto prepoznatljivo.
Dominik je čak dvadeset godina nosio dres NK Čukovec, bio kapetan momčadi i ostao uz klub sve do završetka igračke karijere. Danas, osim organizacijskih poslova, poznat je i kao odličan kuhar, što će potvrditi svi koji su kušali njegova jela, a ponajprije njegova supruga Božica.
– Sve to iziskuje puno vremena, ali kada imaš takve prijatelje i obitelj koja se cijela uključuje u sve to, ništa nije teško. Kod nas nema politike – govori kroz osmijeh.
Najveću podršku, kaže, ima upravo kod kuće.
– Velika podrška su mi supruga Božica, sinovi Matej i David te kći Simona, a najveća radost unuka Mila. Bez njihove pomoći i razumijevanja sve ovo bilo bi puno teže – priznaje.
I dok mnogi razmišljaju kako otići iz manjih sredina, Dominik razmišlja kako ih učiniti ljepšima za život. Jedna od želja mu je nastaviti ozelenjivati Čukovec i zadržati mlade obitelji u mjestu, jer danas je, kaže, oko deset posto kuća i dvorišta napušteno ili zapušteno.
Na prvi pogled običan obiteljski čovjek, Dominik Mihoci svojim primjerom pokazuje koliko jedan čovjek može učiniti za mjesto kada radi iskreno i od srca. U Čukovcu to najbolje znaju – jer ondje se ljudi ne okupljaju zbog obveze, nego zato što vjeruju da zajedno mogu sačuvati život svog malog mjesta.