Vlada je odlučila ubrzati potpuno ukidanje poreza na dohodak na mirovine, pa će ova mjera stupiti na snagu 1. siječnja 2027. godine. Ipak, olakšica neće obuhvatiti sve jednako. Ključ leži u neoporezivom osobnom odbitku, godinama zamrznutom na 600 eura. To znači da će korist osjetiti isključivo umirovljenici čija mjesečna primanja premašuju taj iznos, piše Poslovni dnevnik.
Primjerice, umirovljenik u Zagrebu s mirovinom od 1.000 eura može očekivati povećanje od oko 46 eura mjesečno, dok će onaj u Rijeci ili Osijeku s istom mirovinom dobiti oko 40 eura. Umirovljenici s primanjima od 800 eura dobit će oko 23 eura u Zagrebu, dok će za one s mirovinama tek iznad praga, primjerice 650 eura, povećanje biti gotovo simbolično, manje od šest eura.
Ova selektivnost porezne olakšice izazvala je javnu raspravu jer prvenstveno pomaže onima s najvišim mirovinama. S obzirom na to da prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 689 eura, a medijalna tek 513 eura, jasno je da gotovo polovica svih umirovljenika ovu mjeru uopće neće osjetiti jer njihova primanja ne prelaze porezni prag.
Umirovljeničke udruge, iako pozdravljaju ukidanje poreza kao korak u dobrom smjeru, upozoravaju da fokus mora ostati na podizanju najnižih mirovina i osiguravanju dostojanstvenog života najugroženijima. Kritičari ističu da je riječ o popularnom političkom potezu koji nerazmjerno pomaže srednjim i višim slojevima umirovljenika, dok problem siromaštva stotina tisuća građana ostaje neriješen i zahtijeva druge, ciljane mehanizme podrške.
Dugoročni izazovi i održivost sustava
Dok su kratkoročne mjere za povećanje mirovina dobrodošla vijest za građane, stručnjaci iz međunarodnih organizacija poput OECD-a gledaju širu sliku i upozoravaju na dugoročne izazove. Nedavne reforme, uključujući izdašniju valorizaciju i indeksaciju, poboljšavaju adekvatnost mirovina, ali istodobno značajno pogoršavaju dugoročnu održivost mirovinskog sustava. Broj korisnika najniže mirovine u stalnom je porastu i već je dosegnuo više od četvrtine svih umirovljenika, što stvara rizik od poticanja neprijavljivanja dohotka od rada, osobito kod samozaposlenih.
Uz to, ostaje i pitanje pravednosti u vezi s 19 kategorija mirovina pod povoljnijim uvjetima, takozvanih “povlaštenih mirovina”, koje, iako se njihov udio s vremenom treba smanjivati padom broja branitelja, i dalje predstavljaju značajan teret i odstupanje od načela mirovine temeljene na uplatama.
Najnoviji paket mjera stoga oslikava složenu sliku hrvatskog mirovinskog sustava. S jedne strane, vidljiva je jasna namjera Vlade da ispravi određene nejednakosti i podigne standard umirovljenika, posebice za specifične ranjive skupine, te da novim mehanizmima usklađivanja zaštiti njihovu kupovnu moć. S druge strane, demografska realnost starenja stanovništva i sustav temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti stvaraju stalan pritisak na financijsku održivost.
Buduće reforme morat će pažljivo balansirati između potrebe za adekvatnim mirovinama i imperativa stabilnog sustava, što bi moglo uključivati i nepopularne poteze poput postrožavanja uvjeta za prijevremeno umirovljenje i vezanja dobi za odlazak u mirovinu uz očekivano trajanje života, kako se preporučuje u opsežnoj analizi hrvatskih izazova od strane OECD-a. Stoga, dok nadolazeća povećanja donose trenutno olakšanje, strateška rasprava o budućnosti mirovina u Hrvatskoj daleko je od završene.