Jeste li se ikada zapitali kako je započela priča Slastičarnice SHOCK u Čakovcu? Vlasnik slastičarnice na njihovoj je Facebook stranici podijelio emotivnu priču o njezinim počecima, teškim vremenima, ljudskoj dobroti i čovjeku koji nije odustao:
“Godine 1950. moj otac, Hasani Sefedin, stigao je u Međimurje. Putovao je vlakom prema Kotoribi, ali zbog tadašnje pogranične zone prema Mađarskoj tadašnja milicija mu nije dopustila nastavak puta. Morao je sići s vlaka u Maloj Subotici, i tu je njegov život krenuo potpuno novim smjerom.
U tom trenutku nije znao gdje ide ni što ga čeka. Ostao je u nepoznatom mjestu, bez doma i bez ikoga svoga. Prve dane, a i duže vrijeme, spavao je u željezničkoj čekaonici.
U tim najtežim trenucima pružio mu je ruku gospodin Mandi, vlasnik gostionice koja se nalazila preko željezničke pruge. Sa svojom obitelji primio ga je, dao mu hranu, smještaj i priliku da ponovno stane na noge. Ta ljudska dobrota ostala je duboko zapisana u našoj obitelji.
Nakon toga, uz pomoć gospodina Mandija i mještana Male Subotice, moj je otac počeo polako graditi svoj život. Ljudi iz mjesta pomagali su mu, prihvatili ga i omogućili da pokrene mali kiosk, koji je bio prvi korak prema slastičarstvu.
U to vrijeme sladoled se radio potpuno drugačije nego danas. Nije bilo strojeva na struju ni kompresora, nego se stroj za sladoled morao ručno okretati rukom, a cijeli proces trajao je satima.
Zato je moj otac usred noći odlazio iz Male Subotice prema Čakovcu, do tadašnje Vajde, gdje je preuzimao velike blokove leda teške i do 25 kilograma. Led je nosio pješice, hodajući po željezničkoj pruzi kao najkraćim putem između Male Subotice i Čakovca, a zatim bi se istim putem vraćao natrag u Malu Suboticu prije izlaska sunca kako se led ne bi otopio.
Kada bi stigao, led bi stavljao oko stroja, a zatim satima ručno okretao mašinu za sladoled kako bi se on uopće mogao napraviti. Svaki sladoled bio je rezultat teškog rada, upornosti i velike ljubavi prema poslu.
U jednom razdoblju radio je kako bi prehranio obitelj koja je ostala u Makedoniji – majku, suprugu i dijete. Od prve zarade kupovao je kruh u Maloj Subotici, pakirao ga i slao poštom vlakom u Makedoniju. Pošta je putovala i do petnaest dana. Kada bi kruh stigao, bio je tvrd, pa su ga kod kuće omekšavali iznad pare kako bi ga mogli jesti.
Iz tog skromnog početka, uz pomoć dobrih ljudi i vlastiti rad, nastala je priča koja traje i danas. Slastičarnica SHOCK nije nastala slučajno. Nastala je iz rada, upornosti, ljudske dobrote i jednog malog čovjeka koji nije odustao. Ovo je tek prva priča iz naše obiteljske povijesti. U sljedećim objavama podijelit ćemo još uspomena koje nam je ostavio naš otac, Hasani Sefedin.”
