Međimurski konj nekada je bio nezamjenjiv pomoćnik u poljoprivredi i svakodnevnom životu na sjeveru Hrvatske, a manje je poznato da je u 19. stoljeću vukao kočije carskoga Beča, ali i tramvajsku zapregu u Zagrebu, piše HRT.
Danas je ta autohtona pasmina rijetka, a njezino očuvanje postalo je važan zadatak uzgajivača i lokalne zajednice. Jedan od simbola Međimurja danas treba pomoć kako ne bi nestao. Iz HRT-a su provjerili tko ga i na koji način čuva.
Ovo je Safira – ždrijebe međimurskog konja, staro devet mjeseci.
Kada je stigla na svijet, ispunila je srce obitelji Ladić iz Pribislavca koji su s uzgojem međimurskog konja počeli prije šest godina.
– U nadi i planu da očuvamo pasminu, ali s onim nekim minimalnim grlom, jednim-dvoje, da imamo za jahanje za vožnju dvopregom, ali na kraju evo danas smo na pet grla i razmišljamo kako proširiti. Ovo je ono što u cijeloj toj priči mi to radimo iz ljubavi, ne radimo zbog zarade, istaknuo je Matija Ladić, predsjednik Udruge uzgajivača međimurskog konja “Međimurec”.
Prije stotinu godina međimurski konj bio je nezamjenjiv u polju. U međuvremenu su radni strojevi potisnuli njegovu svrhu pa je početkom 21. stoljeća sveden na samo 20-ak jedinki.
Gospodin Siladi putujući Slavonijom uvidio je kako mnogi poljoprivrednici drže do tradicije i uzgajaju autohtone pasmine te odlučio i sam kupiti prvog konja.
Pogledajte video: