„Uz Dan zaljubljenih su nastupili u čakovečkom ugostiteljskom objektu Mamas&Tapas u Čakovcu. Ona je 29-godišnja Martina Sabljak iz Varaždina, a on 49-godišnji Krunoslav Lajtman iz Male Subotice.
Poznata su lica glazbene scene našeg kraja. Martina, violinistica i pjevačica koja je nakon završetka Glazbene škole u Varaždinu – smjera violina završila novinarstvo na Sveučilištu Sjever u Koprivnici“, vijest je koju smo objavili prošli tjedan. Potonji podatak, kako je Martina i naša kolegica pobudio je u nama znatiželju-zbog čega nije među nama ?
Martina će krajem svibnja navšiti tri desetljeća, godine za koje se kaže da su to godine cjelovite zrelosti, to su godine kada se na prošli i budući život gleda drugačijim naočalama.
Glazbene i novinarske stepenice ?
-Nakon završetka Srednje glazbene škole 2011. godine u Varaždinu odlučila sam se maknuti od svega toga i to samo iz razloga što mi je na kraju to bilo previše stresa- rekla je, a što nas je prilično iznenadilo. O razlozima će: -Zadnja godina mi je bila baš naporna i stresna, imala sam osjećaj da nemam život, a sve to je bilo razlog da se maknem nakon što sam imala završni koncert jer sam mislila da neću moći podnijeti sav stres opet na Akademiji. Možete si zamisliti onda kako je to kad imaš „smrtni“ strah pa ne možeš odraditi najbolje što možeš i koliko si zapravo radio i vježbao. U to vrijeme sam bila jako nervozna i imala sam tremu na produkcijama i to me iskreno, dotuklo.

I što ti se je onda počelo „motati“ u glavi ?
-Razmišljala sam čime da se onda bavim kad sam cijeli život gradila na tome da budem samo u glazbi, sve je bilo usmjereno samo na Akademiju, ali sve se tada promijenilo- kaže i dodaje:- Upisala sam nakon toga Učiteljski fakultet u Čakovcu s nadom da je to moja nova budućnost, no ubrzo se ispostavilo da nije to ono što me zanima (da ne spominjem matematiku ), tamo sam „izdržala“ godinu dana, nakon čega sam odlučila pauzirati godinu da bih razmislila što bih mogla dalje. Tu godinu sam dobro iskoristila, i zapravo sam puno počela raditi na svojem umjetničkom izražavanju, traženju onog što me zanima, puno sam pjevala i snimala prve „covere“/obrade, razvijala sam vokalne sposobnosti, otišla na privatne satove pjevanja kod prof. Darije Hreljanović, zanimala se za mjuzikle, što se je nastavilo do današnjeg dana, dosta sam posjećivala Kazalište Komedija i jednu profesoricu pjevanja u Zagrebu.
I najednom novinarstvo ?
-Jedne večeri sam sjedila na piću s glumicom Ljiljanom Bogojević, i tada mi je rekla za tadašnje Medijsko sveučilište (današnje Sveučilište Sjever), probudila moje zanimanje i upisala sam baš, novinarstvo.
Zašto i kako je proteklo?
-Pa zvučalo je kao nešto što bi moglo biti zanimljivo, pa zašto ne? Školovanje (od 2013.) tamo u Koprivnici je bilo baš zanimljivo i predivno iskustvo, upoznala sama odlične ljude, povezala se s mnogim kontaktima, a neke ljude nikad ne bih upoznala da se nisam tamo našla i zato mi je vrlo drago zbog toga, a i danas s nekima od njih održavam kontakt. Na fakultetu sam u suradnji s profesorom Seadom Alićom osnovala Umjetničku grupu SS- rekla je zadovoljna i ponosna.

Poslije studija novinarstva ?
– Ubrzo sam počela honorarno raditi za portale, ali i godinu dana sam bila suradnica na Laudato televiziji kao voditeljica i novinarka; pripremali smo materijale za emisije, snimali špice, pripremali goste, te snimali emisije za mlade.
Zbog čega sam otišla iz medija?
– Prvo zato što je plaća mizerna, radi se apsolutno svakako (radno vrijeme), a meni to nikako ne odgovara jer su za glazbenika potrebni vikendi za njegove nastupe ili što god već ima, dakle, nisam spremna bila, a nisam niti sad, odreći se glazbe. Radije sam pustila sve, i držala svoje. Teško je tako, ali ne mogu protiv sebe pojasnila je i dodala:- Da, snalazila sam se svakako, i eto, upravo sam prošle godine upisala i diplomski studij Odnosa s javnostima (PR). Moram spomenuti koliko nas cijede, ali nadam se da će biti koristi od svega toga, jer trenutno je veliko zasićenje na tržištu rada i nažalost, teško je pronaći posao za ono što si se školovao. Sve u svemu, mislim da sam sposobna napraviti nešto iz ničega.
Da se vratimo opet na novinarstvo, kakvo je po tebi ono danas ?
– Nije to to više ono što je to nekada bilo – sve se svodi na prepisivanje jednog medija za drugi, problem čekanja vijesti u uredu, a ne na terenu, a da ne spominjemo istraživačko novinarstvo kao izumrli fenomen. Ide se na lagane teme, skandal, žutilo općenito, umjesto iskopavanja i propitkivanja problema važnih za lokalnu ili nacionalnu zajednicu gdje bi se ukazivalo na problem, ali time i na rješenje, točnije utjecaja skupine za pritisak- pojašnjava i priziva negdašnje novinarstvo:- Sjetite se starih filmova s novinarima kakvu su oni nosili reputaciju i bili su poštovani i priznati za svoj rad, izgledali su kao istraživači, što oni zapravo i trebaju biti. Kaže se da to nije posao, nego poziv. Divim se novinarima koji doslovno žive svoj poziv, to je već jedna druga dimenzija- iznijela je svoj stav.
Razmišljaš li ipak povratku ?
-Možda se opet vratim tome, no za sada mi je plan završiti i ovaj studij, a paralelno predajem violinu u Suiti, privatnom glazbenom učilištu u Čakovcu, te nastupam na različitim događajima, festivalima, sajmovima, muzejima, privatnim zabavama i domjencima, te sviram/pjevam na vjenčanjima. Odmah u startu da razjasnim da su vjenčanja sakrament u crkvi, a svadbe su zabave.

Imaš osobne stavove i razmišljana vezana za neko drugo sutra ?
-Smatram da svatko treba rasti, i ostvarivati se na poljima za koje je dobio talente, te raditi na tome da ih razvija, donositi plodove svojoj zajednici. Dakle, svi imaju koristi od svakog dobrog radnika koji daje sebe i svoje znanje da unaprijedi poslovanje i time se stvara obostrano zadovoljstvo; čovjek se osjeća produktivno i ispunjeno, a zajednica raste i daje veće rezultate. Bez napredovanja pojedinca svi stojimo, jer kad određeni vagoni stanu, badava lokomotivi što se trudi i trsi ići naprijed. Ono što želim reći jest, da nikad nije kasno za promjenu, sve dok ona vodi rastu, kao u poslovnom, tako i u privatnom aspektu čovjeka. Možda ću se za nekoliko godina odlučiti da želim još nešto isprobati, pa ću to i učiniti-iskreno će, a poznajući je ne bi nam bilo čudno, a ona će k tome dodati:- Sve ima svoje razloge, čvrsto vjerujem u to, koliko god puta mi to ne možemo razumjeti odmah, ali se ispostavi da je na kraju tako bilo najbolje u tom trenutku. Bog zna što radi i koji je Njegov plan za moj život, a na meni je da slijedim, to znači vjerovati. Zahvalna sam za sve pothvate, ali i padove jer me to samo „odgaja“ da budem jača i strpljivija, a svatko eto, ima svoj jedinstveni put. Moj je zato vrlo kreativno valovit i vijugav, nikad ne znaš gdje možeš završiti. I to je jedna čar.
I za kraj, riječ dvije o Međimurcima jer imaš dio njihovih korijena ?
– Moram priznati da se divim Međimurcima koliko su poduzetniji nego Varaždinci, ovdje puno toga ide po političkoj liniji, a istovremeno vidim koliko se Međimurje lijepo razvija i raste i je to pohvalno, imate veliki potencijal. Navijam!- završit će iskreno naša, tko zna, možda ponovno buduća kolegica.