Mlada ekonomistica i vizažistica Anamarija Grkavac (25) iz Pribislavca u svoj vlastiti posao hrabro je stupila prije dvije godine. Kako se odvažila na taj veliki korak pokretanja vlastitog salona i kako je tekao njezin put, ispričala je za naš portal.
– Po struci sam prvostupnica ekonomije, a do toga da se ovim poslom počnem baviti profesionalno, došlo je sasvim slučajno. Na fakultetu sam s još dvoje kolega prijavila na Lorealov natječaj. Iako se danas ne bavim kožom, to me potaknulo da idem tim vodama. Prije koju godinu nije se smatralo pametnim završiti školu za kozmetičara. Budući da sam bila odlična učenica, roditelji su smatrali da je za mene bolji izbor otići u neko probitačnije i zahtjevnije zanimanje. Nakon srednje škole upisala sam fakultet, no paralelno s time počela sam samostalno vježbati šminkanje i ugradnju trepavica. Budući da to još tada nije bilo na profesionalnoj razini, niti sam imala svoj salon, radila sam to na svojim prijateljicama i poznanicama, započela je priču Anamarija.
U početku, Anamarija je paralelno vodila svoj salon i studirala, a prije toga, svoj je studentski budžet pametno ulagala u različite edukacije.
– Diplomu prvostupnice ekonomije stekla sam onda kada sam već otvorila svoj salon. U to sam vrijeme i studirala i radila u svom salonu. Prije nego sam se upustila u svoj posao vizažistice, radila sam različite studentske poslove. Novac sam štedjela i platila si prve profesionalne edukacije u Zagrebu. Tako sam stekla i certifikate. Prvo natjecanje na koje sam se odvažila bilo je ono u ugradnji trepavica u Zagrebu na kojem sam i pobijedila. Dobila sam nagradu za najbolji rad od strane sutkinje iz Švedske. To mi je potvrdilo da ono što radim, radim dobro. Tu sam si potvrdila da je to smjer kojim želim ići. Roditelji su nakon toga shvatili da to nije moj hir te su me tada i podržali da otvorim svoj salon, govori nam.
Svoj salon otvorila je u kriznom trenutku, na samom vrhuncu pandemije.
– Salon sam otvorila taman u vrijeme zahuktavanja epidemije, no posao je krenuo. Kako sam počela zarađivati, tako sam taj isti novac dalje ulagala u salon. To je ključ poslovanja. Kvaliteta, a ne kvaliteta. S vremenom je opseg posla počeo rasti i u salonu sam znala provesti i po deset, dvanaest sati. To mi je s vremenom postalo prenaporno. Pošto si želim obitelj, a opseg je posla premašio mogućnosti jedne osobe, odlučila sam da vrijeme da nekoga zaposlim. Koliko god ja voljela ovaj posao, ne želim mu biti rob. Također, tako bi s vremenom zbog umora i pala kvaliteta, a to nije opcija.
Anamarijina politika poslovanja glasi: ˈManje je više.ˈ
– Vjerujem u prirodnu ljepotu i smatram da svaka žena ima nešto lijepo na sebi. To je ono što nastojim naglasiti i istaknuti šminkom, ono što želimo „sakriti“ tada ispadne iz fokusa. U moj salon dolaze divne, samosvjesne žene. U dogovoru s njima uvijek radim na tome da ono najbolje na njima dođe do izražaja. Nije cilj da šminkom stvorimo nego drugo lice, već da u fokus stavimo ono lijepo na ženi. Šminka je tu samo pomoćni alat za isticanje prirodne ljepote. Ovaj posao zahtijeva neprestano praćenje trendova i tržišta. Trenutno se traži nešto prirodniji izgled, što mi je osobito drago.
Mlada vizažistica za kraj nam je dala nekoliko savjeta.
– Ženama bih savjetovala da se prije svega posvete svom licu i koži. U tome je tajna. Na zdravoj i njegovanoj koži svaka šminka izgleda lijepo. Bez obzira na to koliko će odvojiti za to, bitno je samo da nađe ono što odgovara njezinoj koži. Vjerujem da sve ide iznutra pa se tako i naš odnos prema nama samima vidi na licu. Također, nekad je manje više. Uložite u dobru podlogu, maskaru i rumenilo. Nije nam potrebno mnogo šminke, već ona dobra i kvalitetna.