Supružnike Katarinu (67) i Dragutina Hajdarovića (66) iz Gornjeg Hrašćana zatekli smo na njihovom imanju u Šenkovcu. Njihova priča započela je prije deset godina.
– Sve što radimo, radimo ručno. Nemamo svoj OPG, počeli smo iz hobija. Zemlju sam naslijedila od svog oca, a nisam je htjela prodati. Uz podršku supruga odlučila sam se nasaditi lješnjake. Šikare smo raskrčili, a kupili smo i nekoliko okolnih zemljišta. Ukupno brinemo za oko dva hektara nasada, govori nam Katarina.
Iako su se umirovili, pasivan odmor za ove supružnike nije opcija.
– Imamo oko 800 lješnjaka i 160 oraha. Sve lješnjake rasprodamo svojim prijateljima i sumještanima. Imamo dvije kćeri. Jedna je sutkinja, a duga ima svoj vlastiti frizerski salon. Nema nas nema tko naslijediti. Mi ćemo o ovome brinuti koliko god možemo.
Veljača je vrijeme kada se stabala lješnjaka međusobno oplođuju. Dragutin i Katarina tijekom desetogodišnjeg rada na plantaži stekli su iskustva u proizvodnji te nam pričaju o procesu oplodnje.
– Danas obrezujemo lješnjake. U ovom periodu cvjetaju i treba paziti da se oni slučajno ne odstrane. Mnogi misle da su resice koje vise sa stabala cvijet, no to je pogrešno! Lješnjak ima malene crvene cvjetiće koji su ženski cvjetovi i resice koji su muški cvjetovi. Oprašuju se vjetrom, a niču prije listanja. Kada vjetar puše pelud s muškog cvijeta pada po malenim ženskim cvjetićima i tako se oni oplode. Nije važno je li temperatura -10 stupnjeva, važno je samo da ne pada kiša. Proizvodimo istarski i rimski lješnjak. Oni se križaju, pa im je tako i rodnost bolja – govori nam Dragutin.
Njihova plantaža nalazi se na Ksajpi u Šenkovcu, a prije nego su podigli ogradu, mučile su ih šumske životinje i prolaznici.
– Kada nismo bili ograđeni, dolazili su nam svi. I prolaznici i životinje. Jednom smo ostali bez mladih čempresa koje smo posadili na mjesto današnje ograde. Ova cesta je poprilično prometna i bilo bi dobro kada bi se ona asfaltirala. Iako redovito zatrpavaju put, to nije dovoljno, stvaraju se rupe i blato, negoduju supružnici.
Za Dragutina i Katarinu rad na njihovom imanju njihov je mentalni odmor. Kako bih vrijeme koje provode tamo učinili što ugodnijim, podigli su vrtnu sjenicu.
– Dugo je moja Katarina govorila o sjenici, a kada je otišla na dva tjedna u toplice, odlučio sam to i realizirati i pritom ju iznenaditi. Za ljetne žege, ovdje se sklanjamo i uživamo u svom imanju, ističe Dragutin.
