Na poprište užasne tragedije u Malom Mihaljevcu spušta se sumrak, a nad ovo pitomo mjesto, gdje je teško zamisliti nešto ovako strašno, nadvija se tišina prepuna pitanja od kojih će mnoga ostati bez odgovora. Tragična smrt Damira Novaka ostavila je u šoku ne samo sredinu u kojoj je živio, nego baš sve koji su ga poznavali.
Dobričina, čovjek s izraženim smislom za humor koji je najbolje izražavao karikaturom, osoba o kojoj nećete čuti nijednu lošu riječ. Bio je iznimno angažiran, ali je stizao sve. I kao predsjednik Općinskog vijeća Općine Sveti Juraj na Bregu, angažirani član VMO Mali Mihaljevec, važan kotačić u međimurskoj vatrogasnoj obitelji, organizator i sudionik brojnih događaja. Čovjek u najboljem smislu te riječi.
Zato je još teže shvatiti razloge ovog nezamislivog čina.
-Kroz otvoreni prozor čula sam dva-tri rafala, još sam rekla svojima: kaj smo u ratu? Onda je zavladala tišina i nakon nekoliko minuta odjeknuo je još jedan rafal. Valjda kad si je ubojica oduzeo život, govori nam mještanka koji živi nedaleko poprišta ovog jezivog ubojstva.
Iako je većini poznato da je bilo spora oko međe, koji se, navodno, vodio i na sudu, nitko od mještana ne može prihvatiti da je metar-dva zemlje mogao dovesti do ovakve tragedije. Prije povratka kući, Damir Novak bio je u općinskim prostorijama, a govori se da ga je ubojica sačekao čim je stigao do svog obiteljskog doma u Prvomajskoj ulici. Zapucao je, navodno, odmah nakon što je Novak izašao iz automobila i oduzeo mu život na mjestu, još prije nego što je stigao ući u kuću. Postavši svjestan što je učinio, nedugo potom presudio je i sebi u šumarku preko puta mjesta ubojstva.
Zasada nema službenih podataka o oružju kojim se ubojica služio. Mještani nagađaju da se radilo o automatskoj pušci. Ne znaju je li je legalno posjedovao, ali se neki prisjećaju da je prije nekoliko godina u njegovoj kući izvršen pretres. Tom prigodom mu je, navodno, neko oružje i oduzeto. Pisalo je o tome i u novinama, kažu mještani. Neki od njih sumnjaju da je oružje koristio i za krivolov, ali sve to spada već u sferu nagađanja. Pojedini upiru prstom u institucije i zaključuju da se sve možda moglo i spriječiti. Je li uistinu tako i je li postojala mogućnost da se ovakva tragedija preduhitri nikada, nažalost, nećemo moći doznati.
