Ivica Dodlek, brat trkača Tomislava Dodleka, također sudjeluje na trkačkim natjecanjima, no njegova najveća ljubav je biciklizam. Otkrio ga je prije 10 godina i od onda svaki slobodan trenutak provodi na biciklu i vozi se daleko, daleko… kud ga pedale nose. Primjerice, na svoj rođendan, 18. siječnja, sjeo je na bicikl i odveo se do Centra svijeta u Ludbregu.
– Dok mi je svega previše, jednostavno sjednem na bicikl i vozim se, po Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj… – priča Ivica Dodlek (49), rodom iz Palovca, koji uz suprugu Nataliju, već 25 godina vlasnicu cvjećarne Iris već 19 godina vodi pogrebno poduzeće u Miklavcu (općina Podturen), pri čemu nema fiksno radno vrijeme i posao mu zna biti stresan.
– Dok sam na biciklu, jednostavno uživam. Od vožnje bicikla osjećam veliku psihičku i fizičku korist. Preporučio bih i drugima da sjednu na bicikl i voze se! – priča Ivica, što potvrđuje i njegova supruga Natalija:
– Kad je na biciklu, kao da je na nebu. Ništa mu nije tako bitno kao bicikl. Ako mu to pričinjava zadovoljstvo, samo neka se vozi!
Kako je sve krenulo?
– Prije 10 godina, 2012. godine, osnovan je Biciklistički klub Puls u Čakovcu i te su godine organizirali Biciklističku utrku Grada Čakovca. To sam vidio u novinama i javio se te se učlanio u klub i tako je sve krenulo – rekao je.
Prva biciklistička utrka bila mu je jako fizički naporna, dok danas za 3,5 do 4 sati odvozi 100 kilometara.
– Kad idem na vožnju, odvozim barem 100 kilometara, za 40 ili 50 kilometara mi se ne isplati sjedati na bicikl. Vozim po cesti i nije me strah auta, inače se ne bih vozio – kaže Ivica, koji je prošle godine na svom karbonskom biciklu prošao oko 10.000 kilometara i sudjelovao na devet utrka od 220 kilometara te dvije utrke od 330 kilometara.
Na biciklu, Ivica je prošao gotovo cijelu Hrvatsku i obalu, do Zadra i Splita te Makarske, Umaga, Pule i Rijeke, zatim Mađarsku do Balatona i Budimpešte, Austriju do Graza i Sloveniju do Ljubljane. Obišao je i vidikovce po Međimurju (Mohokos, Mađerkin breg), Lendavu, Jeruzalem i Pohorje u Sloveniji, Sljeme u Zagrebu te Prigorec u Ivancu.
Prije korone sve je bilo drukčije, bolje…
Ivica se prisjeća kako su biciklističke aktivnosti njegovog kluba prije razdoblja korone bile sjajno organizirane. Članovi BK Puls svake su se nedjelje nalazili kod kafića Arcus u Čakovcu te odlazili na vožnju, a preko tjedna je svatko vozio prema svojim željama. I dalje se voze svake nedjelje, ali manjim intenzitetom.
Ističe kako su članovi biciklističkog kluba uglavnom osobe u 40-im i 50-im godinama života, s obzirom da si mladi ljudi uglavnom ne mogu priuštiti potrebnu opremu.
– Sva oprema, s biciklom i kacigom, u prosjeku košta oko 30.000 kuna, pa si 20-godišnjaci to obično ne mogu priuštiti. Naravno, ima i bicikla za 5000 kuna, a ima i za 50.000 kuna. Ja sam krenuo s jeftinijim biciklom, da bih si kasnije kupio karbonca – opisuje Ivica.
Kad je počeo voziti bicikl, počeo je i trčati
– Inače i trčim, svaki drugi tjedan na Zimskoj ligi Ivančica, sad sam bio na 1. kolu Globetke u Čakovcu… Trčanje posebno ne treniram, kondiciju imam od vožnje bicikla. Na Globetku dođem 14 kilometara biciklom, otrčim dužu stazu (8 kilometara) i ponovno se vozim doma biciklom 14 kilometara – priča Ivica.
Ove godine planira voziti na gotovo svim BRM utrkama
Ivica redovito odlazi na BRM utrke (Brevet des Randonneurs Mondiaux) u organizaciji pariške biciklističke organizacije, na one od 200 i eventualno 300 kilometara, pa tako i ove godine planira voziti na većini od 37 planiranih. Ove godine prva takva utrka bila je 2. siječnja (Čakovec – Lepoglava – Donja Dubrava – Sveta Marija…), a sljedeća je 12. veljače u Požegi po nazivom Antivalentinovo.
Riječ je o navigacijskoj vožnji čije rute se skinu putem interneta, a potrebno je odvoziti u zadanom vremenskom roku do određenih kontrolnih točaka, nakon čega se natjecatelju u karton upisuje satnica i štambilj.
– Bitno je samo odlučiti se i doći na start, bez obzira na vrijeme i temperaturu. Naravno, ako je sve zamrznuto, utrka se odgađa, no za vrijeme kiše utrke se ne odgađaju. Uvijek se treba obući u skladu s vremenskim uvjetima u biciklističke hlače i majice – kaže Ivica.
U sklopu svog BK Pulsa, Ivica Dodlek bio je i organizator Ciklo kros lige, za koju su se dva kola vozila za prvenstvo Hrvatske u Miklavcu. Sudjelovao je i u organizaciji Cro Race utrke za Hrvatsku (Tour of Croatia) na razini cijele Hrvatske. Svake godine Ivica u lipnju organizira i biciklijadu za Dane Općine Podturen, a sudjeluje i na BIMEP-u (Biciklinom Međimurskim putem), obilazeći rute po krajnjim točkama Međimurja. Tri put je organizirao i IRIS Cup, nogometne utakmice u Miklavcu.
Najdraže biciklističke uspomene
Vozio je i u humanitarnoj utrci od 300 km od Iloka do Svetog Martina na Muri za djecu s teškoćama u razvoju iz Donje Bistre. Nekoliko je puta vozio i na Dane sjećanja u studenome za Vukovar, pri čemu je 2019. godine bio jedini biciklist koji je sudjelovao u organiziranoj koloni od Tenje do Vukovara, zajedno sa 600 bajkera iz cijele Hrvatske, pri čemu su svi prespavali u Tenji i krenuli ujutro.
– Bio mi je to lijep biciklistički doživljaj s bajkerima – prisjeća se Ivica.
Čitava obitelj je sportski aktivna, a za sve je zaslužna supruga
Ivica je brat mlađeg Tomice (40), trkača, a imali su i srednjeg brata Mladena Dodleka, koji je bio strastveni nogometaš i vrlo uspješan igrač reprezentacije Crne Gore, no nažalost prije tri godine preminuo je od bolesti.
Ivičina čitava obitelj intenzivno se bavi sportom, a za sve je, kaže, zaslužna njegova supruga Natalija, koja ih je potakla na bavljenje sportom i redovito vozila djecu na treninge.
Svi njihovi sinovi prvotno su se bavili plivanjem, a zatim nogometom. Tako najmlađi Viktor (11) igra nogomet za NK Međimurje i MNK Fotex Junajted, Martin (20) danas igra nogomet za NK Dinamo Palovec, a Luka (25) trenira nogomet za NK Budućnost Miklavec i radi kao trener plivanja na bazenima u Čakovcu.
– Kad idem na biciklističke utrke u Zadar ili Split na tri dana, Natalija ide sa mnom, a ponekad mi se u rekreacijskim vožnjama pridruži i najmlađi sin Viktor – kaže Ivica, koji, naravno, na sve utakmice svoje djece ide biciklom.
Želimo mu još puno lijepih trenutaka na biciklu!