Međimurska udruga za integriranu proizvodnju voća koja je osnovana 1997. godine s ciljem kvalitetnog i efikasnog organiziranja međimurskih voćara, prvenstveno proizvođača jabuka, prestala je postojati, odnosno ugašena je i više ne postoji.
Ovih dana su njezin dosadašnji predsjednik Tomislav Horvat i tajnik Mladen Dobranić kod nadležne županijske službe obavili sve radnje potrebne da udruga i zakonski prestane djelovati, premda je već par godina bila u mirovanju, točnije postojala je sam na papiru. Horvat i Dobranić kažu kako je do gašenja udruge došlo zbog sve manjeg interesa članova koji su više posvećeni vlastitom opstanku na tržištu, a manje su spremni djelovati na zajedničkim projektima. Izosta je entuzijazam i volja za volonterskim radom kakav je kasnije pokazan radom u Udruzi voćara, vinograda i povrćara osnovanoj 2002. godine u Svetom Martinu u na Muri, poglavito njezinog predsjednika Mladena Dobranića.
Problemi su započeli 2015. na 2016. godine kada se ispostavilo kako na godišnjim skupštinama nije bilo kvoruma, a Tomislav Horvat ostao je predsjednikom na nagovor nekolicine istaknutih članova, premda je bilo vidljivo kako napretka neće biti.
Stanju neizvjesnosti kumovalo je i nadležno ministarstvo, često ne prateći rad ovakvih udruga u državi, a posebno međimurske. Dolaskom na čelo Ministarstva poljoprivrede Tomislava Tolušića počelo je bolje vrijeme za međimurske voćare i isto tako budila se želja za aktivnije djelovanja Međimurske udruge za integriranu proizvodnju voća.
Tolušić se nije dugo zadržao na položaju ministra, a time se smanjivala i skrb za voćare pa tako i rad spomenute udruge. Svi voćari koji žele mogu se učlaniti u Udrugu voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri koja je snažna i djelotvorna i jedna od najboljih, ako ne i najbolja u Hrvatskoj. Prvi predsjednik Međimurske udruge za integriranu proizvodnju voća bio je Anđelko Horvat iz Donjeg Kraljevca (zamjenik međimurskog župana), a tajnik Zoran Lovrek agronom i voćar iz Čakovca. Bilo je to vrijeme kada su u Međimurju nastajali plantažni voćnjaci s nasadima modernih sorti jabuka, počela se graditi skladišta, a potom i hladnjače, jedna velika i nekoliko manjih.
U međuvremenu više je međimurskih proizvođača jabuka, ali i trešanja, krušaka, višanja, lješnjaka i oraha postalo respektabilno na državnoj razini, a i danas oni jabukama i drugim voćem zadovoljavaju polovicu hrvatskih potreba. Stoga je tužno što se ugasila udruga koja je pomagala u nabavci repromaterijala i opreme pod povoljnim uvjetima, a bila je i suosnivač donedavno prestižnog Međunarodnog voćarskog sajma u Donjem Kraljevcu.
