U vremenu kada se često čuju priče o otuđenosti i žurbi, jedna gesta iz Kotoribe podsjetila nas je koliko malo treba da se nekome uljepša dan – i život.
Gospođa Dragica (74), koja živi sama i otežano se kreće, javila nam se kako bi javno zahvalila mladiću iz svog mjesta. Iako nije želio da mu se spominje ime, Dragica je osjetila potrebu ispričati ono što je doživjela.
– Zna da živim sama. Pokucao je na moja vrata i pitao me treba li mi kakva pomoć. Neka smo daljnja rodbina, ali ovo nisam očekivala – ispričala nam je Dragica u telefonskom razgovoru.
Zimski dani i snijeg donijeli su joj dodatne poteškoće, pa je pomoć prihvatila. Mladić joj je, bez ikakvog premišljanja, očistio snijeg ispred kuće i u dvorištu, raščistio ulaz, unio drva za loženje, a zatim otišao i u trgovinu te ljekarnu.
– Da samo znate koliko meni ovo znači… To se ne može riječima opisati – kaže Dragica.
Kad ga je pitala koliko mu duguje, odgovor ju je posebno dirnuo.
– Rekao je da ne dugujem ništa i da je njemu srce ispunjeno. Spomenuo je i da bi svi u ovo zimsko vrijeme trebali češće obilaziti starije i pomoći im koliko mogu – dodaje.
U znak zahvalnosti Dragica mu je poklonila Milkinu čokoladu, skromnu, ali iskrenu gestu iz srca.
– Hvala mu od srca na njegovoj dobroti – zaključila je.
Ova priča nema veliko ime, nema pompe ni interesa. Ima samo ono najvažnije – ljudskost. I podsjetnik da još uvijek među nama žive ljudi koji čine dobra djela.