Međimurski žgajari dobili su puno manje količine žganice, zbog slabe ljetine, ali ova koja je iznjedrena bit će vrlo kvalitetna i poželjna. Raduje što se više ljudi odlučilo za stvaranje međimurske travarice.
Kao što je preko stogodišnja tradicija u Međimurju ovih dana, odnosno oko blagdana Sveta tri kralja, završena je žgajara, koja je iznjedrila nekoliko sjajnih uzoraka žganice, a zanimljivo i dobro je što se više ljudi odlučilo stvarati međimurske travarice stvorene od autohtonih međimurskih trava te onih ( ružmarin, lavanda….) koje su iz drugih krajeva naše domovine i susjednih država, ali su šezdesetak godina naše domaćinstvo u Međimurju.
Bili smo na žgajarenju kod Franje Vrhara u Donjem Koncovčaku koji ima veliko iskustvo u stvaranju međimurske travarice, a ova nova ima izuzetnu aromu i umjerenu zelenkasto modru boju na što su utjecale trave, ali i načinu, zapravo strpljivosti Vrhara. Kao i svaki majstor i Vrhar ima svoje tajne u koje spada i žgajarenje na otvorenom prostoru.
Ako ne prije ovo ‘remek djelo’ bit će na kušanje ponuđeno na 4. festivalu Međimurske žganice u lipnju u Domu kulture u Selnici.
– Žgajarili smo jabuke žute i zelene, v kotlu ishlapili črešnje črlene – stihovi su himne žganice kojoj je autor Ignac Šardi iz Selnice i lijepo pristaju na kraju sezone žgajarenja, kada su majstori žganicu stavili na zorenje, a bakrene kotlove na zasluženi odmor.
