Ne previše davno, ali za nove naraštaje nepoznato je, kako je hajdina (heljda) bila ratarska kultura koju je imalo zasijano po nekoliko poljoprivrednika u svakom selu, poglavito u srednjem i gornjem dijelu Međimurja u području bliskom slovenskom Prekmurju gdje se ona uzgaja neprekidno svih minulih godina.
Iz hajdine se dobivala hajdinska kaša koja je bila sastavni dio prehrane osobito u seoskim domaćinstvima. I onda, kao i mnoge druge stvari u Hrvatskoj hajdina je gotovo nestala s međimurskih polja, a on koji su je htjeli mati u prehrani te posebice kod pravljenja črnih čurki (krvavica s hajdinskom kašom) morali su se zadovoljavati kupovinom uvozne hajdinske kaše koja je dolazila s područja bivšeg Sovjetskog Saveza i susjednih mu država.
Posljednje tri-četiri godine situacija se mijenja jer su mlađi ratari počeli sijati hajdinu, a prednjače oni u okolice Grada Mursko Središće, a predvodnik je OPG Šopar iz Murskog Središća u vlasništvu Alena Šopara, koji je lani imao hajdinom zasijano nekoliko hektara njiva. U početku loša, a u nastavku lijepa jesen rezultirala je kasnijem ubiranju žitarice, nakon čega je uslijedio proces prerade zrnja te na kraju dobivanje vrhunske hajdinske kaše.
Alen Šopar nam je rekao kako su prinosi bili oko 700 kilograma zrnja po hektaru i kako je relativno zadovoljan prinosom i jako zadovoljan kvalitetom zrnja. Osim što je Šopar, ali i drugi koji su imali površine pod hajdinom dobio zrnje, slama je ostala na njivama i poslužila kao prirodno gnojivo za ratarske kulture koje će sijati u narednom razdoblju.
U Međimurju, kao susjednom Prekmurju, hajdinska kaša se za ljudsku prehranu priprema na nekoliko tradicijskih recepata, od kojih je najpoznatija dinstana hajdina, juha s hajdinskom kašom, cvrtje (pečena jaja) s hajdinskom kašom, te najpoznatije črne čurke s hajdinskom kašom. Zaljubljenici u tradicijsku hranu od hajdinskog brašna pripremaju kruh, pogačice, trgance i makarone.
Ostaje nada kako će nadolazećeg ljeta u poljima cvjetati hajdina s čijih cvjetova će pčele ubirati pelud i stvoriti bajkoviti med, takav kao što ga ima Pčelarstvo Trupković iz Novog Sela Rok. Oni koji su ga imali i imaju privilegiju konzumirati kažu kako ne postoji bolji med od heljdinog ili hajdinskog meda. Trupkovićeve pčele su pasle ili pelud ubirale na njivama OPG Šopar kod Murskog Središća, što je samo po sebi jamstvo kakvoće i zdravlja punog meda.
