Povijest i razvoj Murskog Središća obilježeni su iskapanjem ugljena, na kojem se temeljila tamošnja teška industrija. Rudarstvo je desetljećima hranilo čitavo mjesto, no taj je težak zanat često donosio i ozljede, a nerijetko i oduzimao živote. Najveća rudarska nesreća zabilježena je upravo u jami „Maj 3“, a njezinim obilježavanjem svake godine odajemo počast svim poginulim rudarima.
U noći s 8. na 9. studenoga 1961. godine u jami je izbio požar u kojem je život izgubilo deset rudara. Tijekom redovitog posla radnici su osjetili dim, a ubrzo zatim i vidjeli plamen. Požar je zahvatio područje između 14. i 15. etaže, a iako su se neki rudari uspjeli spasiti puzeći kroz dim i vatru, desetorica su tragično stradala. Nesreća je, prema svemu sudeći, nastala zbog nepridržavanja propisanih mjera zaštite na radu. Do danas nitko nije odgovarao za taj propust, a čini se da su nalazi inspektorata koji je istraživao uzroke požara nestali iz arhiva. Kao službeni razlog tada se navodila eksplozija zemljanih plinova.
U povodu 64. obljetnice tragedije kod jame „Maj 3“ vijenac su položili i svijeće zapalili gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak, potpredsjednica Gradskog vijeća Renata Kovačić, gradski vijećnici, članovi obitelji poginulih, preživjeli sudionik nesreće Franjo Bogdan iz Hlapičine, predsjednica i tajnica Podružnice umirovljenika Mursko Središće te Rudarski zbor Mursko Središće. Molitvu za poginule rudare predvodio je župnik Marijan Horvat. Katarina Braniša iz Hlapičine, čiji je otac poginuo u nesreći, okupljenima se obratila s prigodnom pjesmom o rudarima.
Nezapamćenu nesreću životom su platili: četrdesetsedmogodišnji „palilac mina“ Franjo Kodba iz Murskoga Središča (rodom iz Križovca), jamski vozači četrdesetogodišnji Mijo Sobočan iz Brezovca i tridesetpetogodišnji Ivan Novak iz Plešivice, pomoćni kopači četrdesetjednogodišnji Aleksa Čurin iz Zebanca (rođen u Peklenici) i tridesetdvogodišnji Martin Škrobar iz Grkaveščaka, te kopači tridesetsedmogodišnji Stjepan Kutnjak iz Žabnika, tridesetčetverogodišnji Ivan Perčić iz Lapšine, najstariji od njih pedesetogodišnji Stjepan Pintarić iz Šafarskoga, tridesetčetirigodišnji Josip Šafranić iz Jurovčaka i najmlađi među njima, tridesetogodišnji Ivan Vinko iz Grkavešča
