– Stanje u romskim naseljima nije lokalni, već državni problem jer nadilazi okvire jedne županije
U romskim naseljima Međimurske županije (Kuršanec, Gornji Kuršanec, Hlapićina, Orehovica, Pribislavec, Parag, Piškorovec) situacija je izvan kontrole jer psi žive na ulici i nekontrolirano se razmnožavaju. Prije nekoliko dana, djelatnici skloništa za životinje Prijatelji u Čakovcu, uz komunalne redare i policijsku pratnju, bili su u kontroli u romskom naselju Kuršanec. Od 2018. godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede donijelo Naredbu o obaveznoj kastraciji pasa, od tamo su izvukli više od 900 pasa, a samo taj dan njih čak 37. „Mnogi su uzeti s istih adresa kao i prije, ali stanovnici stalno dovlače nove pse. Tvrde da ih ‘imaju odmalena’, no nisu ih cijepili, očistili od parazita, mikročipirali niti kastrirali”, navodi Aleksandra Hampamer iz čakovečkog skloništa, PRIJATELJI ŽIVOTNIJA.
Dodatni problem je što mnoge lokalne zajednice u Županiji nisu provele kontrolu mikročipiranja pasa obilaskom svih kućanstava. Zato nečipirani psi iz drugih općina završavaju upravo u romskim naseljima s obzirom na to da se Romi javljaju na oglase gdje netko nudi štence. Bez koordinirane i redovite kontrole mikročipiranja, broj pasa u tim naseljima nastavlja rasti. „Kada komunalni redari, veterinarska inspekcija i policija i naprave kontrole i izdaju prekršajne naloge i optužne prijedloge, zakoni se u romskim naseljima teško provode. Kazne se ne mogu naplatiti jer su prekršitelji najčešće korisnici socijalne pomoći, pa sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru”, pojašnjava Hampamer.
Sustav koji ne funkcionira, a lokalne zajednice i sklonište na izmaku su snaga
Gradovi i općine Međimurske županije te udruga koja vodi sklonište godinama ulažu velika sredstva u projekt kastracije i zbrinjavanja pasa, no njihovi su resursi ograničeni. Samo za osnovne veterinarske zahvate dosad su potrošene stotine tisuća eura, dok liječenje bolesnih i teško zlostavljanih pasa s lomovima, uraslim lancima i zaraznim bolestima višestruko povećava troškove. Procjenjuje se da iz međimurskih romskih naselja godišnje treba zbrinuti između 400 i 500 pasa, što ne bilježi nijedna druga hrvatska županija! Sklonište u Čakovcu, koje pokriva područje 25 gradova i općina, nosi glavni teret zbrinjavanja necijepljenih, nekastriranih, neoznačenih i zlostavljanih pasa iz romskih naselja, koji pune sklonište. Svaka takva nova akcija znači odgodu pomoći drugim psima koji čekaju zbrinjavanje.
U Hrvatskoj kazna za psa bez povodca, u romskim naseljima zlostavljanje bez posljedica
„Nažalost, sav trud čakovečkog skloništa da pomogne psima iz romskih naselja samo je gašenje požara žličicom vode. Dok drugdje u Hrvatskoj građani plaćaju 150 eura kazne ako psa ne drže na povodcu, u romskim naseljima psi lutaju bez nadzora, necijepljeni, nekastrirani i nemikročipirani. Mačaka gotovo da i nema jer ne prežive. Koji god propis mještani prekrše, za njih nema posljedica – nema ovrhe, zatvora, gubitka socijalnih prava ni promjene ponašanja. Normalizirali smo da komunalni redari i ostale službene osobe, zbog straha od nasilja, ne mogu ući u romska naselja bez policijske pratnje, što je sramotno i nedopustivo. Sustav time šalje poruku da se zakon primjenjuje selektivno, a to razara povjerenje u institucije”, upozorava Snježana Klopotan Kačavenda iz udruge Prijatelji životinja.
Ukazuje da lokalne zajednice trebaju pomoć i da bez podrške države nema trajnog rješenja: „Država ne smije tolerirati da postoje područja u kojima se zakoni ne provode kao drugdje u Hrvatskoj. Problem zbrinjavanja i kontrole pasa u romskim naseljima ne može se prebacivati na općine, udruge i sklonište, koji već rade iznad svojih kapaciteta. Potrebna je koordinirana akcija svih resora, od ministarstava poljoprivrede i socijalne politike do unutarnjih poslova, kako bi se uspostavili red, odgovornost i jednaki uvjeti za sve građane.”
Država mora hitno osigurati provedbu zakona za sve
Prijatelji životinja stoga pozivaju nadležne institucije da bez odgode osmisle i provedu učinkovite mehanizme kontrole, nadzora i sankcioniranja: „Ovaj problem mora se riješiti na državnoj razini, sustavno i trajno. Samo zakoni koji vrijede jednako za sve mogu jamčiti pravnu sigurnost i povjerenje u institucije.”