Osamostaljivanjem Republike 1991. godine Hrvatske međimurski vinogradari prestali su viškove grožđa isporučivati u susjedi Ljutomer i Ormož, ne zato što su to tako naprosto htjeli nego su Slovenci stavili zabranu na uvoz grožđa iz Međimurja, što se radilo tridesetak godina prije, a i Hrvatska je napadnuta od Srba, Četnika i JNA, pak dobri ‘sosedje’ ostaviše Hrvate iz Međimurja na cjedilu. Međimursko vinogradarstvo i vinarstvo poprima modernije izglede, kako u načinu proizvodnje ili stvaranja vina, isto tako i u izboru sorti trsova koje će zasaditi te načinu kako ti trsovi biti zasađeni razgranati uz žice nosilice težine rozgvi i grozdova.
Počeli su međimurski vinogradari nabavljati strojeve za obradu vinograda i opremu za podrume, punionice vina i kušaonice. Snažilo se međimursko vinogradarstvo i vinarstvo do 2000. godine, a već 2021. godine međimurska vina dobivaju visoka odličja, a sve kasnije je lijepa priča koja traje i plodove obilate donosi. Dolazi prvo naraštaj Franje Lovreca, Martina Jakopića, Stjepana Matanovića, Franje Lebara, Ivana Karlovčeca, Franje Bobnjara, Juraja Nemca, Vladimira Kocijana, Zdravka i Rajku Dvanajščak, Zlatka Belovića, Antona Kocijana, Alojza Novaka i Alojza Tomšića koji su jasno odredili kakvo vinogradarstvo treba biti i sve ozakonili.

Njihovi apostoli vinu dali sjaj od zvijezda sjajniji
I dolazi 2001. godina koja je gotovo preobrazila štrigovsko vinogorje, a seniori su iznjedrili sjajni naraštaj VINSKIH ASOVA koji stvaraju vina kojima mogu rijetko koja ili niti koja konkurencija biti. I u Domovini i u Svijetu. U prvom naletu su to: Rajko Cmrečnjak, Boris Novak, Novak-HUDIN, Bojan Štampar, Branimir Jakopić, Josip Ranteš dr. Zvonimir Bartolić, Zvonko Belović, Milan Židov, Milivoj Kosi, KNEHTEL-Medenjak, Joža Turk i Željko Medved i Zvonimir Petković. Ovi muževi stvoriše puno toga za štrigovsko vinogradarstvo i vinarstvo i donšahu zlatna, srebrna i brončana odličja kao i priznanja sa sajmova i izložba vina diljem lijepe naše Hrvatske.
I onda dolaze svetinje vinarske, a s njima vrhunska vina, decanteri, pjenušci, izborne i kasne berbe i nove hektare gorica. Ta vinska mladež, ta elita pred kojom se svaki Vinar mora koljena svoja prignuti i priznati visost njemu i vinu. A ti zlatni dečki su: Marko Cmrečnjak, Petar Kocijan, Robert Horvat, Davida Štampar, Marija Novak Posavec, Josip Turk (mlađi), Filip Palašek, Tea Dvanajščak Vuković, Zdenka Medenjak, Krunoslav Kossi, Martin Novak, Tatjana Hažić, Saša Bartolić, Krešimir Lovrec i Damir Belović. Oni pak su složni kako je međimurski vinar desetljeća Marko Cmrečnjak iz Svetog Urbana. Mnoge spomenute vinare pitao s ranije, ali i minulih dana, je li Marko Cmrečnjak najbolji međimurski vinar?

– Apsolutno, sto posto, Marko je naš najbolji mladi vinar, zna više od svih nas i iako mi je konkurencija, slobodan sam kazati kako je puno boli od mene, iako je mlađi – riječi su Roberta Horvata. I njegov otac odmah do stola kaže kako je u prvom redu Marko dobra osoba, a onda i veliki stručnjak, veliki među velikima.
– Osim toga imao je mogućnosti nazočiti brojnim predavanjima, ocjenjivanjima i susretima, gdje je stekao saznanja, pretočivši dio toga u vinarski posao.
– Je, je, toga nej skora, Marko je savršeni vinar, što pokazuju brojna odličja, evo Decanter i publika. I dobar čovjek je, kazao je Petar Kocijan. Već prije lijepe riječi o Marku rekli su doajeni profesor Franjo Lebar i Zdravko Dvanajščak. Ovo je naš izbor i vjerujemo kako je pravi. To pak znači kako ćemo još nekoliko dugih ljeta piti Markova vina, posebice ona koja savršenima nazivamo.

