Danas je za neke Kotoripčane, i oni koji to više nisu, poseban dan. Danas općinsko informativno glasilo „Kotoripski vjesnik“ obilježava 35-ti rođendan. Na današnji dan, kada mnogi koji danas rade na njegovom uređivanju, još nisu ni rođeni, izašao je na najkvalitetnijem papiru onog vremena prvi broj mjesnih novina imena KOTORIPSKI VJESNIK.
Mještani su bili začuđeni kada su na njihova vrata zakucali tadašnji osnovci uručivši im glasilo riječima: – Ovo su naše nove novine! – prisjeća se autor ovih redaka koji je bio njegov prvi urednik.
Iskreno priznajem kako nisam vjerovao da će glasilo doživjeti tolike godine misleći „koji bu norc toliko radio da bi stvorio tek četiri stranice“, za razliku od danas kada glasilo mijenja broj stranica. A na te četiri stranice smo objavili priloge: U povodu, Osobna karata MZ Kotoriba, Ukratko iz rada MZ (s 9 kratkih vijeti), Priznanje kao podstrek, Priznanje za humanost, Dan armije svečano, Ideja bez odjeka, KUD Ivan Knez u Mađarskoj, Udruženi rad u našoj Mjesnoj zajednici, Djed mraz u nedjelju, Vremeplov (Kada se Kotoriba prvi puta spomine), Iz sporta s 9 kratkih vijesti), Dogodine s Poljacima i naposljetku je bila istaknuta novogodišnnja poruka ondašnjeg predsjednika MZ Antuna Fundaka.
Bio je tiskan u 1.100 primjeraka i u svaki ga je dom besplatno donosilo dvadeset i više osnovaca. Drugi broj je tiskan 23. veljače 1997. na 6 stranica, treći broj 23. travnja iste godine na istom broju stranica, četvrti broj (izvanredni) povodom referenduma za izgradnju novog Zdravstvenog doma. Te godine izašla su još 3 broja tako da smo u godinu dana izdali 7 brojeva sa stotinjak priloga i „Kotoripčan“, kako je već tada popularno nazvan, je postao sastavnica kotoripskih domova, obiteljko glasilo.
Glasilo je izdavala ondašnja Mjesna konferencija SSRN Kotoribe. U impresumu su istaknute osobe koje su ga uređivale, a u njemu je stajalo: Antun Fundak (odgovorni urednik), Mladen Grubić (glavni urednik), Alojz Sabol (grafički urednik), Franjo Sović (vremeplov), Marijan Kovač (fotografija), Marijan Rusak i Franjo Zvošec. Potonjem se posljedni puta ime našlo u impresumu u broju 11, godine 1988. kada je iznenada preminuo. Za izdavača se potpisivala Ružica Fundak, a bio je tiskan u ondašnjem TIZ Zrinski Čakovec. Od spomenutih, među živima su Marijan Rusak, autor ovih redaka i Marijan Kovač. Potonji je nakon godina odsustva ponovno koptiran u uredništvo glasilo i jedini je ovdje od osnivača.
O njegovih 35 godina mogla bi se napisati knjiga u kojoj bi bila najviše spominjana imena ljudi koji su radili na njegovoj realizaciji u što je nažalost od prvog broja pa do danas imala upliv politika, pogotovo kada su bili u pitanju glavni urednici, a počelo je s demokratskim promjenama u Hrvatskoj, a neki članovi uredništva su do toga vremena i preminuli. Od tada su se često mijenjali glavni ljudi u vjesniku, a i suradnici i to mahom tako da su političke opcije, koje su bile u Općini na vlasti, postavljale ljude za koje su smatrale da će posao najbolje i na zadovoljstvo svih odraditi. I to se je događalo jer glasilo ne bi tako dugo ostalo.
Valja istaknuti kako je ‘Kotoripski vjesnik’ veza sa svijetom, odnosno s onim Kotoripčanima koji ne žive u Kotoribi, već su raseljeni dijelom Lijepe Naše, a i na drugim kontinentima pa se na njihove adrese šalje oko stotinjak brojeva. Danas izlazi u nakladi od 1.100 primjeraka i svakom je domaćinstvu, kao i na početku dostavljeno besplatno. Izlazi tri puta godišnje: na Uskrs, Dana Kotoribe i Božić.
Kotoripski vjesnik je prije deset godina nagrađen PLAKETOM KOTORIBE, a povodom ove obljetnice je Dario Friščić, općinski načelnik Kotoribe, na tzv. aktualnom satu samo spomenuo kako će za koji dan izaći novi 119. broj Kotoripskog vjesnika koji ove godine obilježava 35-ti rođendan.
Kao autor ovog priloga i urednik od prije 35 godina, godinama sam bio, naročito poslije 90-tih godina, izložen kritikama i pohvalama, no ostajao sam postojan u vjesniku sve do nedavno kada sam korektnom odlukom općinskog načelnika izbrisan iz uredništva. Sasvim opravdano jer već 5 godina ne živim u toj sredini, jedino sam želio da u ovom broju s obzirom na takav „suživot“ dobijem prigodu za posljednji tekst. To se nije dogodilo, no nema veze!? Drago mi je što sam bio dio kotoripske informativne povijesti.
Novi urednik je od prošlog broja Dario Hrašćanec (28), prije njega je jedno vrijeme koordinator u vjesniku bio Roberto Ujlaki, prijašnji zamjenik općinskog načelnika Kotoribe, a jedan od najdugovječnijih i najuspješnijih urednika bio je Alen Fuš.
Ponosan na 35 provedenih godina danas mogu samo reći: – Kotoripčan, poživi dugo, sretan ti rođendan!
