Danas, baš na ovaj dan prije osam godina, naš je kraj izgubio jednu od svojih najljepših duša – našu dragu Tetu Lizu. Elizabeta Toplek nije bila samo pjevačica, bila je glas Međimurja, čuvarica naših korijena i priča koje se prenose iz generacije u generaciju.
Svojom pjesmom dala je najdublji značaj glazbenom izričaju našeg zavičaja. Njezine su pjesme bile poput toplog zagrljaja doma – iskrene, ispunjene ljubavlju i dubokom povezanosti sa zavičajem koji je nosila u srcu. Voljela je međimursku popevku kao nitko drugi, znala je da je u toj jednostavnosti i tuzi skrivena čarolija koju je svijet morao upoznati.
Zahvaljujući njoj, te su pjesme zašumile ne samo po našim poljima i dvorištima, nego i na pozornicama diljem Hrvatske, pa čak i svijeta. UNESCO je prepoznao vrijednost toga blaga, a mi smo s ponosom gledali kako naš glas dopire dalje. Teta Liza nam nije samo ostavila bogatu glazbenu baštinu, nego i primjer kako voljeti svoj kraj i živjeti s njim.
Njezin jedinstven glas i tonovi i danas nas nježno podsjećaju na ljepotu međimurske popevke, koju je s ljubavlju čuvala kao najdragocjeniji dio svog života. Čuvajući uspomenu na nju, čuvamo svoje najveće blago – svoj kraj i svoj identitet. Sve to nosimo u pjesmama Tete Lize koje nikad nećemo zaboraviti.
