Nema prolaznika koji se barem jednom nije zagledao u dvorište automehaničara Ivana Šafarića (67) iz Lopatinca.
– Automehaničar sam od kraja srednje škole, što je više od četrdesetak godina. Umirovio sam se, no svejedno tu i tamo pomognem oko vulkanizerskih poslova dobrim prijateljima. Negdje 92ˈ godine počeo sam se baviti uvozom automobila, a oko 2005. godine taj je posao stao, jednostavno više nije išlo. Nisam želio odustati od automehaničatskog zanimanja i počeo sam se baviti servisom motornih vozila, ponajviše promjenom guma. Do dana današnjeg, moje su ruke radie na tisućama automobila – govori nam Ivan.
Iako se umirovio, posao ga ne napušta. Njegovo dvorište zatrpano automobilskim djelovima i alatima njegova je stvarnost.
– Ovdje živim i u ovoj se stvarnosti budim. Ovaj posao moj je život, a moje dvorište samo je zrcalo moje velike ljubavi prema ovom poslu. Nažalost, moj posao nitko neće naslijediti. Sin Bruno (43) također je automehaničar, ali on radi u Sloveniji. Nema namjeru preuzeti moje carstvo. Sve će ovo nakon mene otići na otpad.
