U proljeće i rano ljeto ove godine smo pohodili Stanka Trstenjaka u Marofu kod Svetog Martina na Muri i zabilježili njegove pripreme za sadnju povrća i cvijeća na njegovom EKO imanju, a sada smo došli vidjeti kakvim je to urodom naplaćen napor koji iziskuje obrada vrta, voćnjaka i cvjetnjaka. I ovaj puta se potvrdilo kako Trstenjaku nema ravnoga ne samo u Međimurju nego i puno, puno dalje kada je riječ o ekološkom uzgoju namirnica. Jer feferoni slatki i ljuti, žižula, endivija ili lentiba, pisani (šareni) grah bob ili bojz, repa stočna, ali za čovječju prehranu (repa kisela z grahom i suhim mesom), kesteni kao iz filma, jabuke se fele(vrste), tikve za pečenje i spremanje krem juhe, mrkva žuta i bogat vitaminima celer i još mnogo toga.
Stanko se najradije družio i govorio o lulekima, pogledavajući ih i mjereći (to su ovi crveni cvjetovi, ščiru ili štiru nalik). – Negda su luleki bili pojam muškosti i ako je pred hižom vu vrčnjaku bio onako kao količ veliki i trdi onda se celo selo spominalo i govorilo da je tu pri hiži pravi gazda-macan, ako pak su bili mali, onda je to značilo kaj je tu gazdek i o tomu se nej puno spominalo, sjeća se Stanko. Već je Stanko posadio češnjak, zimsku salatu i lukeca, sve domače ekološko, a nas je pozvao ako želimo u subotu kod njega zabilježiti spremanje Međimurske gibanice. Onakve istinske, starinske i prave kakve već gotovo nitko, a moguće i nitko ne sprema, jer su došle moderne ‘za pet minut gotove’. Takvom biseru ekološkog uzgoja, najboljem kuharu starinskih jela na ovim prostorima i vlasniku od preko tisuću odjevnih predmeta, alata, slika i mnogo čega drugog uvijek je lijepo u pohode doći. Ako urednik reče MOŽE, za vikend ćete poštovani čitatelji vidjeti kako Stankova gibanica CESARICA izgleda.
