Za dobre stvari nikad nije kasno! Štefanija Sabol – Štefica iz Palinovca, 85-godišnja članica Književnog kruga Prelog, o kojoj smo pisali ovdje, u ponedjeljak, 21. travnja 2025. godine, predstavila je u Društvenom domu u Palinovcu svoju prvu knjigu – zbirku pjesama na kajkavskom narječju „Lepe moje međimurske senokoše“!
Knjiga je tiskana u izdanju Književnog kruga Prelog, zahvaljujući naravmo Štefanijinom talentu te zalaganju predsjednice Književnog kruga Prelog Snežane Hižman, a uredio i lektorirao (zajedno s Jagodom Pervan) ju je Josip Šimunko.
– Štefanija Sabol članica je KKP od 2006. godine, odnosno od samog početka. U ovim je pjesmama kajkavski izričaj pun melodičnosti proživljenoga, ne može se prevesti jednom riječju. Želja KKP je sačuvati i njegovati i odnositi se prema našem govoru s puno poštovanja, jer u konačnici, upravo je to naša djedovina. U ime KKP čestitam autorici na prvoj zbirci pjesama sa željom da ova zbirka putuje okrenuta prema čitateljima onako kako su ovi divni crveni makovi na naslovnici okrenuti prema suncu! – rekla je Snežana Hižman.
Urednik knjige Josip Šimunko naglasio je problem neprepoznavanja i nepoticanja talenta:
– U cijelom Međimurju i šire postoji nedostatak sluha i društvene kulture za talente! Da nije bilo Anđele Vincek, gospođa Sabol možda ne bi ni počela pisati pjesme. Ona se cijeli život bavi pisanjem pjesama, one su izvrsne, a upravo ona je primjer da kasnimo s otkrivanjem talenata i otkrivamo ih u poznim godinama – naglasio je Josip Šimunko, ističući i važnost pisanja na kajkavskom jeziku.
Promociji su prisustvovali i svi članovi Štefanijine obitelji, prijatelji i poznanici, a njezine inspirativne pjesme koje govore o njezinoj prošlosti i prošlosti stanovnika njezinog rodnom mjesta, Palinovca, čitale su njezine unuke.
O svom životu, Štefanija Sabol je u knjizi napisala kako je rođena, odrasla te i danas živi u Palinovcu, odrasla je u velikoj obitelji od 13 članova te kako je bila odlična učenica u školi no nažalost nakon 4. razreda „nisu ju dali dalje u školu“.
– Oženila sam se, imam sina i tri kćeri, osem vnuki, tak kaj i j ove, kak moja stora mama, imam lepu veliku familiju s šterom se joko štimam. Vesele sam naravo i se v životu gledim s lepše stroni. Ako i dodjde kakva teškoća, kak dojde tak i prejde. Zato, kaj navek potli dežda sonce nazoj dojde, išče lepše zasveti! – napisala je Štefanija i poručila i kako čovjek, ako želi biti sretan, mora znati veseliti se malim stvarima i biti zadovoljan s onim što ima.
– Mislim si, drogi čitatelji, da bote i vi, dok pročitate moje pesme o malim stvarima, postali bar malo zadovoljneši! – rekla je Štefanija, koja u svojim prekrasnim pjesmama temeljenim na stvarnim događajima govori o poljima, prirodi, radovima na selu, „hižicama“, mladim snahama. ljudskim sudbinama… Žena koja je pročitala više od 400 knjiga i pokazala velik spisateljski talent konačno je, sa svojih 85 godina, dobila priliku predstaviti se javnosti!
Članice Književnog kruga Prelog Marija Bermanec, Marija Novak i Ivanka Novak su, zajedno sa Snežanom Hižman i Štefanijom Sabol, na kraju promocije otpjevale su međimursku himnu „Međimurje kak si lepo zeleno“, a promocija je završila ugodnim druženjem uz domjenak.
Čestitamo Štefaniji Sabol – Štefici na ovoj prekrasnoj zbirci pjesama i nadamo se da ih bude još! U prilogu pogledajte kako je bilo, a u fotogaleriji možete pročitati i jednu od njezinih najpljepših pjesama, “Ivekovo življenje”.
