Na Svjetski dan napuštenih životinja, dok bi pažnja trebala biti usmjerena na suosjećanje i odgovornost, predsjednica Zaštitarsko-ekološke udruge Prijatelji životinja i prirode, Aleksandra Hampamer, uputila je snažnu poruku: problem napuštenih životinja u Hrvatskoj je alarmantan – a institucije šute.
“Kad napuštene životinje imaju svoj dan, znate da problem nije mali”, kaže Hampamer i upozorava da se u Hrvatskoj procjenjuje kako je trenutačno oko 10.000 napuštenih pasa i mačaka, iako nitko ne zna točan broj.
U azilima diljem zemlje – gužva. U zakonima – rupe. U provedbi – muk.
– Imamo prilično dobre zakone, ali loše pravilnike. A i ono što je dobro – ne provodi se. Ili se provodi nezamjetno. Godinama upozoravamo Ministarstvo poljoprivrede i Državni inspektorat na sve ove propuste – kaže.
Crno tržište cvjeta, životinje pate
Aleksandra je posebno istaknula ogromnu sivu zonu ilegalnog uzgoja, koja samo preko oglasnika godišnje uprihodi više od 39 milijuna eura – i to bez ikakvog nadzora, poreza ili ikakvih zakonskih obaveza.
– Uzgoj pasa, mačaka, papiga – postao je unosan biznis na crno. Ljudi kupuju životinje koje su često bolesne, a kad im postanu teret, jednostavno ih ostave. Po šumama, cestama, jarcima, romskim naseljima… – poručuje Hampamer.
Takozvana “kućna legla”, često iz neznanja ili nemara, postaju izvor neželjenih štenaca. Zakon ih ne prepoznaje, a posljedice su katastrofalne – psi završavaju napušteni, bolesni, izloženi okrutnosti i gladi.
Psi u romskim naseljima
– U Međimurju smo dosad zbrinuli više od 3300 pasa iz romskih naselja. Ali situacija se ne mijenja. Zašto? Jer zakon tamo ne postoji. Jer kazne ne možete naplatiti ljudima koji nemaju imovinu. A psi pate svakodnevno – od žeđi, bolesti, gladi, zanemarivanja – kaže predsjednica.
Unatoč golemim naporima udruge i volontera, Aleksandra poručuje – bez ozbiljne reakcije Vlade RH i sustavne promjene zakona, problem se neće riješiti.
U svom apelu Aleksandra ne štedi ni građane. Podsjeća da je imati životinju izbor, ali i obaveza. “Svijet bi bio bez napuštenih životinja da imamo samo malo više odgovornosti prema svim živim bićima. Ono što mi vidimo i čujemo svakodnevno – postalo je prestrašno.”
Ona dan napuštenih životinja naziva i danom neprovedenih zakona, dana ignorancije i institucionalnog nečinjenja.
U moru lažnih oglasa, zlostavljanja i napuštanja – postoji i nada. Nada u ljude poput Aleksandre, u volontere koji ne odustaju, u svakog tko odluči udomiti, čipirati, sterilizirati. U svakog tko umjesto slatkog šteneta iz oglasnika – izabere ljubav iz azila.