Rijetki su ljudi koji od malih nogu znaju što žele raditi u životu. Tu je sreću imao fra David Sedlar iz Čakovca, današnji župnik Župe svetog Antuna Padovanskog u Bjelovaru i gvardijan bjelovarskog samostana. U njegovu slučaju, ispričao je za mojportal.hr, i prije nego što je krenuo u školu, moglo se naslutiti kamo će ga životni put odvesti.
– Moji roditelji bili su vrlo pobožni i aktivni u našoj župi u Čakovcu tako da je čitava obitelj često bila u crkvi. Prije svih, tata me vodio na pobožnosti tako sam sam vrlo rano počeo ministrirati. Kao dijete sam djedu koji nije mogao u crkvu služio mise kod kuće, a u svim predstavama u školi glumio sam svećenika – prisjeća se naš sugovornik.
Za njega, kaže, nije bilo dileme oko toga kamo nakon osnovne škole. Odlučio je otići u sjemenište u Zagreb.
– Sjemenište je zapravo srednja škola, ali ujedno i priprema za svećenički život. Te četiri godine proveo sam u samostalnu s ostalim kolegama. Na taj način prilagođavamo se budućem načinu života, kroz molitvu, određene obveze i slično. No, na prvom mjestu su učenje i škola koja meni, priznajem, nije baš najbolje išla. No, otac mi je uvijek govorio kako u životu imam sve što mi je potrebno te kako je na meni samo da učim, tako da sam zapeo i uspješno položio sve ispite – prisjeća se fra David.
Iako je nakon četiri godine u sjemeništu imao priliku izabrati svjetovni put, i dalje je bio siguran da želi biti baš svećenik. Stoga je krenuo u novicijat.
– Naša Franjevačka provincija svetog Ćirila i Metoda ima novicijat na Trsatu. Jako sam se veselio tome. Ondje dobijete habit i godinu dana živite u samostanu. Tu nema nikakvog učenja, nikakve škole, već ta godina predstavlja svojevrsnu kušnju, ondje se upoznajemo s redom, imamo predavanja, sudjelujemo u zajedničkim aktivnostima u svetištu majke Božje Trsatske i promišljamo o svojoj budućnosti. Čitavo vrijeme smo u samostanu, a roditelji nas smiju posjetiti samo jednom tijekom godine – tumači fra David.
Iako mnogi tijekom te godine ”pokleknu” te zaključe kako svećenički život ipak nije za njih, to nije bio slučaj s fra Davidom.
U vrijeme korone u rodnom Čakovcu služio je i mladu misu.
– To je uvijek veliki događaj za rodnu župu, na mladoj misi uvijek bude prisutna cijela zajednica. Radi se velika proslava s gostima i, unatoč koroni, sve je bilo vrlo svečano i lijepo. Sve je proteklo dobro prvenstveno zahvaljujući mom tati koji je jako pedantan i voli sve organizirati na vrijeme i u detalje – smije se fra David.
Tata je doduše, kaže, već imao iskustvo s takvom organizacijom sa obzirom da je i stariji brat fra Davida također svećenik.
Za njega i njegove kolege svećenike najsvečaniji dan u godini svakako je blagdan svetog Antuna, zaštitnika djece, kada na blagoslov u crkvu i crkveno dvorište stižu stotine bjelovarskih mališana.
– Prošle godine podijelili smo preko 1.800 slatkih paketića to najbolje ilustrira koliko djece ta dan prođe kroz našu crkvu. To je velika svečanost za našu župu, a misa koju služimo za najmlađe posebno je iskustvo. Pritom im se u potpunosti nastojimo približiti. Mene su u početku kritizirali jer bih za vrijeme propovijedi sišao s oltara među djecu i sjeo na zemlju s njima, međutim i njih i mene to je oduševilo – kaže fra David.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.