Marijana Harča vedra je i pametna 21-godišnja djevojka iz Donje Dubrave koja želi sve što i njezini vršnjaci – prijatelje, ljubav, poslovne prilike, poštovanje… Život joj je međutim sve to otežao kad se, igrom slučaja, rodila dva mjeseca prerano te zadobila krvarenja na mozgu i oboljela od cerebralne paralize.
Prema medicinskom priručniku, „cerebralna paraliza je stanje koje se odlikuje lošom kontrolom mišića, ukočenošću (spazmom), paralizom i drugim neurološkim manjkavostima koje nastaju uslijed oštećenja mozga tijekom trudnoće, za vrijeme i poslije poroda, odnosno prije pete godine života.“
Marijana je pohađala vrtić, osnovnu školu te Srednju ekonomsku školu u Čakovcu. Njezine ocjene? Pretežno petice! U srednjoj školi prosjek ocjena bio joj je – 5.0. No, njezino djetinjstvo obilježili su i odlasci na kliniku Goljak u Zagrebu, Varaždinske toplice, jahanje i kućne terapije. Dok je bila mala zaigarana 4-godišnjakinja, tri puta je bila na operaciji tetiva, pri čemu je dva mjeseca provela u gipsu.
– Liječnici su nam govorili da bi mogla samostalno prohodati do 8. godine, međutim unatoč trudu Marijana to nažalost nije uspjela i danas hoda ili uz pridržavanje za drugu osobu ili uz pomoć hodalice – rekla je njezina majka Sonja.
Marijana bi sebe opisala kao komunikativnu, društvenu, veselu i emotivnu osobu. Tim više joj teško pada kad joj na ulici netko okrene leđa i ne želi je ni pogledati, što, kaže, u malim sredinama nažalost nije rijetkost jer ljudi teško prihvaćaju nekoga tko je drukčiji.
Oni koji je ignoriraju očito ne znaju da je riječ o pametnoj i dragoj osobi, odličnoj učenici i marljivoj djevojci u čijem je malom tijelu toliko života i volje! Marijana obožava čitati knjige, piše pjesme i voljela bi da može objaviti svoju zbirku pjesama. Voli čitati priče djeci. Obožava igru sa svojim psima, Pepom i Rexom, koji su joj, kaže, velika emocionalna utjeha.
– Puno toga u mom životu nedostaje, ali smatram da se ne treba predati! – kaže Marijana, a njezine osjećaje najbolje pokazuju njezine dirljive pjesme, od kojih vam donosimo jednu na fotografiji.
Kod kuće se trudi biti što samostalnija, a što ne može, pomogne joj mama.
– Sudjelujem u kućanskim poslovima koje mogu raditi, na primjer režem povrće, paniram meso… Vježbam na pilates lopti… Velika podrška su mi mama Sonja, tata Stjepan i stariji brat Miroslav – kaže te dodaje kako važan dio njezina života čine i prijateljice koje je stekla u srednjoj školi.
– U osnovnoj školi me djeca baš nisu prihvaćala, no sa srednjom školom život mi se promijenio na bolje. Ljudi oko mene bili su mi velika potpora, kako moji vršnjaci, tako i profesori i školsko osoblje – opisuje nam Marijana, koja danas aktivno traži posao, međutim, potraga se čini dosta obeshrabrujuća.
– Voljela bih raditi u svojoj struci, kao ekonomistica, ali nije uvjet. Mogla bih raditi i bilo što povezano s pisanjem (uspješno tipkam na računalu s jednom rukom). No, svi mi odbijaju zbog cerebralne paralize.
Bilo bi dobro da se ljudima s poteškoćama da prilika da se dokažu i omogući im se barem prilika za normalnim radom i životom. Nije toliko važan niti novac koliko vrijeme provedeno s ljudima, socijalni kontakti, nekakvo događanje… – ističe Marijana Harača.
Njezina majka Sonja dodaje da djeca u Hrvatskoj nemaju jednaka prava što se tiče odrastanja, školovanja i zapošljavanja i država bi trebala ozbiljno poraditi na tome.
Marijana inače nije jedina osoba s invaliditetom u svom mjestu. Prema najnovijim podacima HZJZ-a od 9. rujna 2021. godine, na području Donje Dubrave stanuje još čak 204 osoba s nekom vrstom invaliditeta.
U Međimurskoj županiji danas živi 14.605 osoba s invaliditetom, 7802 muških (53%) i 6803 ženskih (47%) te čine 13,4% ukupnog stanovništva. Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 7202 (49%) je u dobnoj skupini od 20 do 64 godina.