Priznajem, dugo sam se pripremao da napišem ovaj razgovor s prof. Vladimirom Mihaljevićem Kantorom (70) iz Čakovca. U prvoj verziji zamislio sam da to bude predstavljanje jednog od najstarijih crkvenih pjevača, odnosno kantora, u Međimurju, ali što sam šire otvarao vrata njegovog života, nailazio sam na potpuno nove vizure ovog samozatajnog umjetnika. Teško je u jednom tekstu na portalu, iako zgusnutom, opisati sve što Mihaljević radi. On je kantor, glazbenik, pjevač, književnik, posvjesničar, emotivni poeta, glumac, voditelj zbora…
Vladimir Mihaljević rodom je iz Male Subotice, gdje je završio i osnovnu školu, u Čakovcu polazi Gimnaziju, a onda odlazi na Filozofski fakultet u Zagrebu. Profesor je hrvatskog jezika i filozofije. No, uz glazbu se rodio i ona mu je odredila život.
–Marija Mihaljević, moja mama, bila je dugogodišnja pjevačica u zboru crkvenom u Maloj Subotici, u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije. Moj pra stric Stjepan Grašić, djedov brat, bio je kantor, i otpjevao je dr. Vinku Žgancu 350 pjesma, koje je ovaj trajno zabilježio. I moj brat Josip Mihaljević bio je kantor i graditelj orgulja, sin Ivan je također kantor, tako da obitelj ima 120 godina dugu kantorsku tradiciju. Svi smo glazbeno obrazovani. Ja sam, evo, već 27 godina kantor u crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću, a tamo vodim i crkveni zbor.
PJESMOM SE ŠKOLOVAO
Paralelno sa srednjom školom, Vladimir Mihaljević polazio je i glazbenu školu u Varaždinu u klasi Ankice Opolski. Po dolasku u Zagreb na fakultet, s 18 godina zapošljava se u Hrvatskom narodnom kazalištu kao profesionalni pjevač u Zboru. Plaćom koju je primao sam je finacirao studij. Sa Zborom HNK prošao je mnoge pozornice širom Hrvatske i Europe i stekao zavidno znanje i bogato iskustvo.
No, 1980. godine, po direktivi ondašnje vlasti morao se vratiti u Čakovec. Našli su mu smještaj i odredili posao u Graditeljskoj školi. Prvo je predavao glazbeni, a potom hrvatski i filozofiju. Profesor Mihaljević iz te Graditeljske je otišao u zasluženu mirovinu 2013. godine.
EMOTIVNI I SAMOZATAJNI POETA
U međuvremenu je pisao prozne tekstove, a posebno je zapažena njegova zbirka “Kipci”, koja govori o djetinjstvu. Slijedile su nove knjige proze, a sve je oduševio emotivnom ljubavnom poezijom u zbirci “Čudesna”. Tu je pokazao novo lice svoje duše. I sve ostale zbirke su takve. Iz svake riječi izvire ljubav. Takva je i “Slutnja”.
SLUTNJA
dolazi vrijeme kad ću te moći dodirnuti
samo pjesmom
kao sunce
kada se dodirne
slutnjom
i gledat te u njoj kao u ogledalu
tako blisku
a toliko nestvarnu
kao ljubav
Mnogo piše i na kajkavskom, a posebno upečatljiva je “Vižar sam zemle dušu kaj ima”. I inače, Mihaljević obožava kajkavski jezik.
-Žao mi je što su potpuno zapostavljene međimurske duhovne popijevke, koje imaju fantastične tekstove i neponovljivu kompoziciju. Mislim da su čak i vrednije od poznatih svjetovnih pjesama. Umjesto da se popularizira međimurska duhovna glazba, favorizira se ona zapadna, američka, manje vrijedna od naše. Ja sam dosad u Nedelišću snimio 4 CD-a i film upravo s tim i takvim pjesmama – ističe Vladimir Mihaljević Kantor, koji je prije dolaska u Nedelišće 1997. godine, na zamjenama i tamo gdje nije bilo kantora, svirao čak u 10 međimurskih župa. Često je vozio prave brzinske utrke da stigne s jedne svete mise na drugu.
-U Nedelišće, za stalnog kantora, pozvao me ondašnji župnik Pavao Markač, a u tih 27 godina koliko sam tamo promijenilo se 6 župnika i sa svima sam dobro surađivao. Prečasni otac Nikola Samodol učinio je puno da bi se crkveno pjevanje podignulo na višu razinu, a sadašnji župnik vlč. Ivan Herceg izuzetno cijeni naš rad. Istina, imamo problem s nedovoljnim brojem članova u crkvenom zboru, ali i s nedostatkom mlađih pjevača – ističe Mihaljević.
MALOM ISUSU
Sve je mjerljivo
osim ljubavi i tebe
i daha dobrote tvoje
da ni jedan stih te ne može obuhvatiti
niti pjesma zagrliti
Uz redovni posao u Graditeljskoj školi, te pisanju proze i poezije, Mihaljević je našao vremena i za scenske nastupe, pogotovo kad je trebalo utjeloviti Zrinskog. Uz to, 20. godina vodio je KUD Mačkovec, u vrijeme kad je tamo bio koreograf Matija Grabrović i voditelj tamburaša Željko Grahovec. Bile su to najsvejtlije godine KUD-a Mačkovec.
Mihaljević je često na recitalima širom Hrvatske svirao orgulje, ali i gitaru i pjevao. Sudjelovao na raznim svečanostima, festivalima, koncertima u svojoj školi, te bio član najpoznatijeg tamburaškog sastava u Međimurju, grupe ČAK. Svirao je bas i pjevao.Članovi su bili vrsni glazbenici Franjo Kežman, Josip Rešetar, Stanko Križnik, Rudi Bacinger, Vlado Knapić i Mihaljević. I danas kad ima priliku, Mihaljević voli zasvirati i zapjevati u društvu. Onako opušteno, za dušu.
I ovih božićnih dana njegov bariton plijeni ljepotom na svetim misama u Crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću. Osjeća se sretno u iščekivanju dolaska malog Božića, našeg spasitelja Isusa Krista. Napisao je i nekoliko pjesama posvećenih Isusu.
ISUSIĆ
Isus mali nam dolazi
Da nas mazi da nas pazi
Njega ziba njegva mati
Anđelčić ga slatki prati
Skroman dom mu Otac bira
Spilju, jasle, pjev pastira
Tu Isusić mali sniva
I u svome snu nas skriva
U čitavom tom bogatom životu Vladimir Mihaljević ima vremena i za svoje najmilije, koji su ga podržavali u svemu: supruga Elizabeta, sin Ivan, kćerka Ana i zet Andrej, koji žive u Americi s dvije unuke, te sin Matija i njegova Antonija s unukom Emili, koja mu je upravo danas stigla u posjetu iz Rijeke gdje mlada obitelj živi.
Glas Vladimira Mihaljevića Kantora ove noći i ovih dana odzvanjat će crkvom. Radujte se narodi! Krist se narodi.
Hvala, gospodine Mihaljeviću, bili ste odličan sugovornik. Nek’ vas i dalje glazba vodi.
Sretan i blagoslovljen Božić.
