Kada joj je nedavno na viber poslao pjesmu “Volim te još”, Branka nije ni znala da je autor glazbe i stihova njezin Kruno, ali je zaplakala kad ju je preslušala. Kao da je govorila o njihovom životu. Bila je na poslu i nije odmah ni shvatila da Kruno i pjeva i da je namijenjena upravo njoj. Taj dan bila im je 30. godišnjica braka i bolji poklon nije mogla dobiti. Kasnije su slijedili i drugi drugi darovi, i svečana večera, i zajednički nastup u spotu poklonjene pjesme.
Da, riječ je o bračnom paru Branki (49) i Krunoslavu Kameniću (52) iz Pribislavca, koji su doista na jedinstven način obilježili sretnu obljetnicu. To mi je otkrila gospođa Branka kad sam u njihovoj kući razgovara s njezinim suprugom. Upoznao ju je u “Cezaru” u Pribislavcu, gdje je iz svog Ivanovca tek došla raditi kao konobarica, dok je on bio kuhar u legendarnoj “Viktoriji”, također u Pribislavcu. Čim bi završio svoj posao, letio bi u “Cezar” svojoj Branki. Osjećaji su bili obrostrani i nisu se promijenili do danas.
Kruno je tih, samozatajan, skroman. No, kad pjeva i svira daje sve od sebe. To je nedavno potvrdio i na Zlatnim hitovima evergreena u Strahonincu, maestralno otpjevavši pjesmu “Bijelog dugmeta” “Sanjao sam noćas da te nema”. I ne samo otpjevao, nego i na trubi odsvirao najupečatljivije dionice.
TRUBA JE NJEGOV ŽIVOT
Truba je njegov prvi i osnovni instrument. Gene je naslijedio od svog djeda Mihaela Pala, koji je svirao tubu u limenoj glazbi. Kruno je sa šest godina krenuo u glazbenu školu u Čakovec, a već s 12 godina imao je prvi javni nastup s grupom “Six” u čakovečkoj “Hidrotehniki” na godišnjoj skupštini RK “Zrinski”.
-Svirali smo samo instrumental. Znali smo 20-30 kompozicija, pa kad smo ih izredali krenuli smo ispočetka – prisjeća se danas uz osmijeh Kruno, koji ove godine obilježava i 40 godina od prvog nastupa.
Svirao je u mnogim grupama kao stalni član, a u bezbroj je bio gost. Prve svatove je svirao u Mačkovcu za Sve svete u grupi “Karmen”, godine 1987. nastaje grupa “Amaro”, poveremeno svira u “Petom asu”, kasnije je u “Albatrosima”, pa “Oazi” i onda “Monacu” u kojem je od travnja 2002. do 2020. godine. Nastavlja u triju “Monaco exkluziv”, pa u duetu s Miljenkom Horvatom… Uspješno je nastupao i na lokalnim festivalima “Kre Mure i Drove”, zatim MEF-u, odsvirao bezbroj svatova, zabava, veselica…
-Ponekad sam razmišljao o tome da više ne sviram, zapravo da ne nastupam, da ne hodam na gaže, jer je to jako naporno. Godine su tu, a imam i svoj redovan posao. No, izgleda da ja mogu iz muzike, ali muzika nikako iz mene – kaže Kruno.
OD “MEGLE” DO “VOLIM TE JOŠ”
Svaki dio života donosi mu nešto novo, pa je tako, sasvim slučajno, na nagovor svog velikog prijatelja, školskog kolege i glazbenog maga Vjekoslava Magdalenića, 2005. godine napisao i snimio prvu pjesmu. Zvala se “Megla” i danas je često izvodi.
-Nije riječ o magli kao prirodnoj pojavi. Pjesma je posvećena mojoj baki Veroni, koja je bila slabovidna i do kraju života potpuno oslijepila. Živjela je u svojevrsnoj magli. I bila sretna što je tako jer “dosta je i ovo kaj čujem na televiziji, a kamo li da bi još to i vidla!” govorila bi. Ta njezina magla me inspirirala. Pjesma se našla i na albumu istog imena s još 9 autorskih pjesmama, od kojih sam za 7 napisao glazbu i tekst. Kasnije sam napravio još desetak pjesama u suradnji s Gustijem Draksarom, Žigom i drugima. Moj veliki prijatelj Gusti je, na žalost, prerano preminuo tako da nije mogao otpjevati pjesmu koju sam napisao posebno za njega. Zato sam zamolio njegovog sina Pepija Petrovića da zajedno u pjesmi “Spominek” opjevamo Gustijev život. Zahvalan sam na tome Vjeki Magdaleniću i Marku Lajtmanu, jer smo to obavili u njihovim tonskim studijima “Virtual sound” i “Jazbina” – kaže Kruno s ponosom, ali i sjetom u glasu zbog Gustija. I svojeg oca Dragutina, koji je također lijepo pjevao, pogotovo narodne pjesme. I on je, na žalost, umro (pre)mlad.
Uz sve dosad spomenuto, Krunoslav Kamenić je i vrstan kuhar. Profesionalac, samouk. Nema mu premca u pripremi pojedinih jela. Danas je kuhar u poznatoj kavani “Cobra” u Podturnu.
-Nikad nisam išao u školu za kuhara, ali sam učio od najranije dobi u obitelji. Moji bi svi otišli na posao, a na meni je bilo da kuham i usput pišem školske zadaće. Nije mi bilo teško, imao sam to u krvi. Kao i pjesmu. Uvijek volim napraviti nešto novo, stari recept na svoj način – kaže Kruno, a hvale ga brojni gosti “Cobre”, kao i vlasik Vlado Sokač.
Kod kuće je ipak supruga Branka glavna kuharica. Ponekad uskoči Kruno kad je ona na poslu. A onda mu društvo prave majka Marija, kćer Lucija i sin Karlo. Drugi sin Mihael živi u Austriji, oženjen je s Anett i imaju kćerku Ellu. Velika je ona radost baki Branki i djedu Kruni.
Kamenići su lijepa i sretna obitelj, koju povezuje ljubav i pjesma. Svi oni vole kad zasvira i zapjeva sin, suprug, otac i djed Krunoslav Kamenić. Velika su mu podrška, a Branka najveća.
Možda bi i drugi muževi trebali slijediti njegov primjer i svojim ženama barem u posebnim trenucima posvetiti neku pjesmu. Istina, ne znaju svi pjevati, ali lijepa riječ, mali cvijet i iskren osmijeh bio bi dovoljan.
Zar ne, žene, majke, kraljice?
