Joj, samo da znate koliko sam sretna i ponosna zbog nje. Bojala se treme, pa kako će reagirati publika, a sad je, evo. dobila gromoglasan pljesak podrške, kazala mi je Mirjana Hudin, predsjednica Pjevačkog zbora Strahoninec u trenutku dok je na Zlatnim hitovima evergreena svoju pjesmu sigurno privodila kraju Danijela Halabarec.
Na pozornicu, a i kad je silazila, Danijela (53) je imala pomoć svojih prijateljica iz Pjevačkog zbora. Ona je, naime, gotovo slijepa. No, i pored svih životnih problema, uspona i padova, rastave braka… hrabra Danijela nije se predavala. Čvrsto je stajala na zemlji, tek ponekad koristeći bijeli štap. Živi u Čakovcu. Sama, otkako su djeca otišla za poslom u inozemstvo. Jedino joj je društvo u stanu prekrasan mačak Cezar, koji joj je i najveći prijatelj i utjeha.
– Vidim tek nešto malo, tek toliko da se mogu sama kretati. Probleme s vidom sam naslijedila od predaka. Slabovidna je bila moja baka, pa otac i ja, a recimo, moj brat nema tih problema. Rodom sam iz Osijeka, ali sam vrlo brzo krenula prema Zagrebu i postala polaznica Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”. To je obrazovna ustanova koja ima programe osnovnoškolskog, srednjoškolskog i glazbenog obrazovanja te psihosocijalnu rehabilitaciju za slijepe i slabovidne osobe. Tamo sam provela 12 godina i stekla mnoga istinska prijateljstva za cijeli život. Bilo je nas djece tamo iz cijele Hrvatske i BiH. Jedna prijateljica često me zvala da je posjetim u Međimurju.Tu sam upoznala i svog budućeg supruga, ali više nismo zajedno. Rastali smo se. Ostavio mi je stan i dvoje prekrasne djece. Sin Dario je u Njemačkoj, a kćer Tamara u Finskoj. Tamo rade i još nemaju svojih obitelji. Često će čujemo, a bila sam i u posjetu sinu u Duisburgu. Dok čekam njihove pozive, društvo mi pravi ovaj nestašan, ali prekrasan mačak Cezar – pripovijeda Danijela, dok sjedimo u njezinom stanu. No, ni u jednom trenutku nije se žalila na okoloisti koje su je zadesile.
Rekao bih da je puna samopouzdanja i puna nade u bolji život.
– Završila sam školu za telefoniste, ali ne radim taj posao. Ne traže se više. U Udruzi slijepih u Čakovcu provodili smo program, pa sam završila tečaj za maserku-aromaterapeutkinju u salonu Lumbago u Čakovcu – kaže Danijela i nastavlja:
– Volim putovati, obilaziti drage prijatelje, družiti se… Aktivna sam u Udruzi slijepih Međimurske županije, a dvije godine sam članica Pjevačkog zbora u Strahonincu. Tamo me odvela Đurđica Baksa Aslani i odmah sam stekla brojne prijateljice, uvijek nasmijane, vesele i spremne pomoći jedna drugoj kad zatreba. Volim pjevati, a sviram i sintesajzer. Onako za sebe. Završila sam 4 godine glazbene škole, što mi danas pomaže da mogu odrediti tonalitet pjesme i odsvirati kad zatreba. Na Zlatnim hitovima pjevala sam “Dunjo mirisna” Novih fosila, jer njih naprosto obožavam. Živjela sam uz njihove pjesme. Voljela bih upoznati Vladimira Kočiša Zeca, možda bude gost iduće godine u Strahonincu. Pripremala sam se za nastup, ali nisam znala kako će me publika prihvatiti. Kad sam nakon prve strofe začula pljesak i publiku kako pjeva sa mnom, mojoj sreći nije bilo kraja. To su trenuci za koje se živi i čovjeka čine čovjekom – kroz osmijeh govori Danijela.
Spominje da često putuje i u Osijek u posjet svojoj rodbini, ali samo autobusom na izravnoj liniji. Pokušala je i vlakom, ali je morala presjedati i u Varaždinu i u Koprivnici, a to slijepim osoba zadaje velike brige, pa je odustala od željeznice. Po gradu Čakovcu uglavnom se kreće samostalno, koristeći bijeli štap, ali ne voli gužve. Pogotovo neoprezne bicikliste. Sama odlazi u trgovačke centre u nabavu. Stavi ruksak na leđa i polako obavi kupnju. Voli hodati, šetati.
– Uživam čitati knjige. Naravno one snimljene. Sjećam se nekad smo imali magnetofon i vrpce, onda kasete, CD-e, a sad zvučne kartice. Znate, kod toga je jako važno tko čita. Ako je loš čitač, ne doživljavam sadržaj knjige kako bi to trebalo biti, pa odustajem kod takvih. Sva sreća, da je danas snimljeno puno knjiga i mogu birati. Volim posjećivati i koncerte poznatih pjevača. Bila sam na mnogima i uvijek sam se lijepo osjećala. Ispune me emocijama, koje me drže danima – kaže Danijela.
Mislim da je i ona mnoge ispunila emocijama kad je zapjevala “Dunju mirisnu”. Godine idu, djeca već su ljudi, a vrijeme svima sudi…dunjo mirisna, kaže pjesma.
Draga Danijela, dubok naklon za sve što činiš. Uživaj u životu i sretno!
