Tomislav Marić (46) iz Čakovca, programer je po struci te voditelj jedriličarsku sekcije Aerokluba Međimurje u Pribislavcu i nastavnik u školi letenja. Njegov put do jedriličarstva započeo je neočekivano, ali se ubrzo pretvorio u ozbiljan angažman i strast.
Početak s jedrilicom
-Jedriličar sam postao slučajno, počinje Tomislav i dodaje: – Uvijek sam htio baviti se avijacijom, ali uvijek su iskočile obaveze koje su taj plan gurale u drugi plan.
Prilika se pojavila kada se slučajnošću tijekom jednog projekta povezao sa Sinišom Palašekom, blagajnikom Aerokluba Međimurje. -Jednog smo se dana dogovorili da se nađemo na aerodromu kako bih mu predao neku opremu na kojoj smo radili. On me dočekao, no nisam ni slutio da će me posjesti u jedrilicu s našim ‘Pepijem.’ Bio je to moj prvi let i tako je sve započelo.
Tomislav je razmišljao o školi za motornog pilota, ali su je financijski razlozi učinili nedostupnom. Tada mu je pokojni predsjednik kluba Zlatko predložio školu jedriličarstva, na što Tomislav rekao: „Meni je to bez veze.“ Danas pak kaže:
-Rekao sam tada krivu stvar u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Evo me danas, radim kao nastavnik jedriličarstva. Tada, danas mogu reći, nisam imao pojma, govori kroz smiješak danas.
Prvi koraci u letenju
Sa svojih 38 godina, Tomislav se upisao u školu jedriličarstva. -Moja supruga Silvija bila je u početku skeptična. Brinula se zbog opasnosti, ali uspio sam je uvjeriti da su stroge procedure u avijaciji jako pouzdane, ističe Tomislav. Ubrzo je pokazao napredak, jer je, kako kaže, „puno letio.“ Kupio je vlastitu jedrilicu i stekao vrijedno iskustvo, no značajnu ulogu u njegovom usavršavanju imao je Bruno Herenčić.
-Bruno mi je pokazao što su preleti – letenje na udaljenosti od 200 kilometara ili više, daleko od aerodroma. To je bio važan dio mog razvoja, jer se u našem klubu godinama nisu radili preleti. S vremenom smo uveli tu praksu, i to uz pomoć moderne opreme koja nam je olakšala organizaciju i sigurno izvođenje preleta.
Restrukturiranje škole letenja
Stečeno iskustvo potaknulo je Tomislava da se uključi u razvoj novog programa za školu letenja. -Kada smo odlučili restrukturirati školu, trebali smo nove instruktore. S obzirom na to da sam imao dovoljno vremena, prihvatio sam taj zadatak.
Nova škola danas je jedina u Hrvatskoj koja je prošla inspekciju bez ijednog zabilježenog propusta. -To je rezultat posvećenosti i detaljnog rada, a takav pristup nastojim prenijeti i na svoje učenike.
Učenici i cilj
Vikendom Tomislav provodi i do 24 sata na aerodromu, volontirajući. -Posebno sam ponosan na trenutak kada učenici samostalno polete, jer znam koliko to znači svakome od njih. Ipak, moj krajnji cilj je da netko od mojih učenika postane instruktor, istaknuo je i dodao: – Polaznici koji redovito dolaze mogu postati samostalni piloti u šest mjeseci.
Na svom putu Tomislav nije bio sam, pa tako podršku duguje supruzi Silviji i kćeri Nives koje su od samih početaka bile uz njega. -Njihova podrška puno mi je značila, posebno u trenucima kada sam donosio važne odluke, rekao nam je za kraj.
