Prije nego što je stupio na dužnost načelnika Općine Kotoriba 4. lipnja 2021. godine, danas 46-godišnji Dario Friščić obavljao je poslove međunarodnog otpremnika u Čakovcu i Varaždinu, a uz to je osnovao i privatnu tvrtku, koja se danas bavi projektiranjem. Dva mandata bio je i tajnik NK Graničara, gdje je povremeno uskakao i kao trener mlađih kategorija. I sam je boravio na nogometnom terenu, igrajući za veteransku ekipu. Danas je, eto, čelni čovjek Kotoribe.
Zašto ste se odlučili kandidirati za načelnika?
Već sam bio politički aktivan, od 2005. do 2009. godine, kao vijećnik Općinskog vijeća Općine Kotoriba. Član sam HSLS-a. Prema preporuci tadašnjeg dožupana Josipa Grivca i političkih istomišljenika i prijatelja, na koncu sam se odlučio za kandidaturu načelnika.
Što su vam najveći izazovi na funkciji načelnika?
Općenito funkcioniranje jedinica lokalne samouprave. Ne možeš nikome ništa obećati ili omogućiti jer za sve treba nevjerojatno puno papirologije, administracije i procedura, natječaja, odluka povjerenstava itd. Uskočiti iz privatnog sektora u državni baš nije jednostavno.
Koji su vam trenutno najvažniji projekti?
Najvažniji su mi završetak izrade projektne dokumentacije za natječaj za rekonstrukciju i izgradnju Kulturnog centra na mjestu stare škole, ugovaranje treće faze izgradnje poslovno-upravne zgrade (vanjsko uređenje okoliša, hidroinstalaterski radovi, dizalo…) te nabava komunalne opreme. Dobili smo jedan dio sredstva za nabavu traktora s ralicom.
U kakvim je odnosima Općina Kotoriba s Romima?
E, i to mi je jedan od većih izazova! Jedna od najvažnijih stvari je uključivanje Roma u normalan život zajednice, no nažalost to je često nemoguća misija. U Kotoribi imamo troje Roma zaposlenih na javnim radovima putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te dvojicu putem Ureda za probaciju, koji rade na uređenju okoliša, režu živicu, čiste ceste, kose travu… Zvuči odlično, no oni su većinu vremena na bolovanjima! Problem s Romima leži u tome da se oni teško uključuju u kulturne, društvene, sportske i druge sfere zajednice, žele biti svijet za sebe.
Uz funkciju načelnika, sasvim ste običan obiteljski tip?
Valjda… Živim sa suprugom Ines, koja je također iz Kotoribe, dvije kćeri, Emom (15) i Ninom (13) i jednim ludim mačkom imena Lavić, koji radi dar-mar. Ponosan sam na Ninu, koja od svoje 6. godine trenira nogomet i član je ženske pionirske ekipe Nogometne škole Međimurje, a osvojila je i razne nagrade kao stolnotenisačica. Jednostavno, talent je za sve sportove, na tatu, ha ha ha.
A vi, bavite li se nekim sportom?
Ako se uređenje dvorišta i košnja trave može nazvati sportom, onda da. Zbog obaveza sam odustao od nogometa.
Kako se slažete s kćerima?
Od mojih poslovnih obveza i njihovih aktivnosti teško pronalazimo vrijeme za druženje. Nastojimo barem nekoliko puta mjesečno svi zajedno otići na neki izlet ili, curama najdraže, shopping. Povremeno idemo na planinarenje ili negdje u prirodu, pa smo tako u zadnje vrijeme bili na Novom Zvečevu, Rastokama, Plitvičkim jezerima…
Što još volite raditi u slobodno vrijeme?
Gledati nogometne utakmice i pratiti sve sportove, koliko stignem. Volim i kuhati, pa sam svaki vikend koji smo kod kuće u kuhinji. Odem i u nabavku hrane, uređujem okućnicu te spašavam dvorište i prozorska stakla od našeg pomahnitalog mačka.
