Danas nam evanđeoski odlomak govori kako su apostoli podlegli napasti da požele biti prvi. Htjeli su među sobom raspodijeliti važna mjesta, prema nekom svom kriteriju. Mislili su kako bi zgodno bilo stajati odmah do Isusa, biti ispred ostalih. I budući da su svi više – manje tako mislili, to što su nosili u srcu dovelo ih je do svađe. Isus im daje pravilo po kojemu se moraju ravnati ako žele biti njegovi: Ako tko želi biti prvi, neka bude od sviju posljednji i svima poslužitelj (Mk 9, 35) – kaže Gospodin.
Da bi im to zorno predočio, uzima jedno dijete, koje je prema shvaćanju ondašnjeg vremena bilo doista na posljednjem mjestu, i sebe izjednačuje s tim djetetom govoreći: Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima (Mk 9, 37).
U riječi koju nam danas upućuje Isus možemo uočiti dvoje. Prvo, Isus ne kaže: „među vama ne smije biti prvih!” Isus je prihvatio činjenicu različitosti sposobnosti i službi među ljudima. Uvijek ima onih koji su pretpostavljeni i onih koji su podčinjeni, onih koji zapovijedaju i onih koji slušaju, postoje sposobniji i manje sposobni ljudi. Ljudi su doduše jednaki u svome ljudskom dostojanstvu, ali nisu jednako sposobni za svaki posao i za svaku dužnost.
Drugo, ne smijemo zaboraviti da ako je već netko izabran da bude prvi, predstojnik, to nije zato da on bude gospodin, a da mu drugi služe. Naprotiv, on mora, po Isusovoj riječi, biti sluga svima, prvi preuzeti odgovornost, prvi se uhvatiti u koštac s problemima.
Isus je najbolje pokazao kako to prvi mora biti posljednji. Nije on svoje učenike poslao na križ, nego je sam to učinio. Njegov je primjer bio tako snažan da je onaj kojega je on izabrao da bude prvi, Petar, pošao za primjerom svoga Učitelja – i on je mučenički umro raspet na križu, kao i njegov Učitelj. I ostali su apostoli išli do kraja i dali svoj život poput Isusa.
Veličina čovjeka koji obnaša neku važnu dužnost ogleda se u tome kako postupa s onima kojima on može zapovijedati. Takav čovjek zna odmjeriti koliko može nekome tereta i odgovornosti povjeriti. Uvijek će imati povjerenje u one kojima je pretpostavljen. A povjerenje čuda stvara. Svijet se neće promijeniti revolucijom, ako dokinemo neki poredak u društvu. Jedino Kristov Duh može svijet osloboditi nepravde. Zavist i ljubomora među ljudima uvijek je izvor ratova i svakoga zla.
Gospodine Isuse, molimo te, daruj nam čisto i ponizno srce, koje rađa mir, milostivo i poučljivo, puno milosrđa i dobrih plodova, iskreno i postojano! Marijo Majko, takvo Srce imaš ti. Moli svoga Sina da mi budemo poput njega i poput tebe, malena djeca spremna na poslušnost i služenje.
Propovijeda: fra Tomislav Božiček