Melisa Matulin, 19-godišnjakinja iz Donjeg Vidovca, uspješna je međimurska sportašica u bench pressu i mogli bismo reći – čudo od djevojke. Iako je visoka i mršava te ima samo 55 kilograma, nedavno je na Europskom prvenstvu u bench pressu u Istanbulu osvojila broncu podignuvši nevjerojatnih 85 kilograma te tako oborila i hrvatski rekord u bench pressu u kategoriji juniorki do 57 kg! Evo što sama kaže o svemu tome…
Što je to točno bench press?
To znači „potisak s klupe“, odnosno dizanje šipke s utezima u ležećem popločaju (s prsa). Sama šipka ima 20 kg plus na nju se stavlja teret.
Jesi li se i prije bavila nekim sportom?
Sportom se bavim odmalena. Život mi se vrti oko sporta, ne mogu ni mjesec dana bez nekog sporta. Dugo godina bila sam i članica Atletskog kluba Međimurje u Čakovcu i bavila se bacanjem koplja i trčanjem, no zbog ozlijede koljena sam odustala od atletike i počela trenirati u teratani. Bench press mi se jednostavno sviđa i pronašla sam se u tome.
Za koji klub treniraš bench press, kako je sve počelo?
Počela sam se baviti ovime prije malo manje od dvije godine. Prije toga godinu dana išla sam s prijateljem u teretanu u Kotoribu i tamo sam probala bench press. Tamo sam shvatila dam sam oborila državni rekord! Tako sam se zainteresirala za to i javila sam se svom profesoru tjelesne kulture, Goranu Karamarkoviću, koji je glavni u Power lifting klubu Pozoj u Čakovcu. Otišli smo skupa na trening, nije mi vjerovao da to mogu jer sam visoka i mršava, a većina djevojaka koje se ovim bave su jače građe i niže.
I, kako je prošao prvi trening?
Išlo mi je dobro i Karamarković me odmah pozvao da se učlanim i prijavim za natjecanje, 2. Kup Grada Zagreba u bench pressu i power liftingu. Sudjelovala sam i bila prva te srušila državni rekord (62,5 kg). Nakon toga sudjelovala sam i na državnom prvenstvu u Pitomači i ostalim natjecanjima i na svim pobjeđivala. Natjecanje u Istambulu bilo mi je prvo u inozemstvu.
Što je to power lifting, baviš li se i time?
Da, treniram i to, ali bench press mi je glavni. Power lifting je spoj čučnja, bench pressa i deadlifta.
Koliko puta tjedno treniraš i tko ti je trener?
Vježbam 6 puta tjedno po minimalno dva sata. Svaki dan osim nedjelje. Trener mi je Goran Karamarković. Zahvalna sam mu jer bez njega ne bih bila tu gdje jesam. Pomogao mi je usavršiti tehnike kako ne bi došlo do ozljeda, kao i u osmišljavanju programa treninga kako bih stalno napredovala.
U kojoj kategoriji se natječeš?
Do 18. sam bila kadetkinja, a sad sam u kategoriji juniorki do 57 kg, no postoji i samo kategorija „juniorke“ te kategorija „sve ženske osobe“, ali u svim kategorijama sam uvijek u top tri.
Što sve uključuje oprema za bench press i je li skupa?
Posebne tenisice, triko i majice za natjecanja, zavoje za zglobove, remen za dizanje te steznike za koljena (za power lifting). Sve to košta oko 1000 eura, a tu su i članarina u klubu, kotizacije za natjecanja i dr.
Imaš li sponzora i dobiješ li što kao najbolja na natjecanjima?
Nemam sponzora. Kao nagrade na natjecanjima povremeno dobijem proteine i dodatke prehrani, a tu i tamo i novčane nagrade.
Moraš li posebno paziti na prehranu uz bavljenje ovim sportom?
Zdrava prehrana je naravno poželjna, no ja ne pazim previše, sve jedem, ali pazim da unosim dovoljno proteina.
Reci nam nešto o sebi, u koju školu ideš, s kim živiš…?
Završila sam Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu i upisala Kineziološki fakultet u Zagrebu, na kojeg krećem najesen. Živim u Donjem Vidovcu s roditeljima Lidijom i Tomislavom i starijim bratom. Imamo dvije mačke i psa Tedija.
Tvoje želje za budućnost?
Voljela bih da se jednog dana ovaj sport uvrsti u Olimpijske igre te da sudjelujem u što više inozemnih natjecanja.
Što još voliš osim bencha?
Obožavam životinje, pogotovo mačke, volim druženje u prirodi, odbojku na pijesku…
Melisa, čestitamo ti na velikom uspjehu u Istanbulu i želimo da ti se ispune sve daljnje želje!