U Međimurju je sve teže proizvesti starinske vrste rakija odnosno ‘žganice’ kako ih tamo zovu, jer je sve manje nekadašnjih voćnih vrsta. Da ne bi zauvijek pale u zaborav – nekoliko entuzijasta u općini Selnica osnovalo je Udrugu čiji članovi – po starim i napuštenim vrtovima -skupljaju starinsko voće i od njega proizvode žganicu. Od kojeg voća nastaje najbolja – istražila je Sandra Špoljar za HRT.
Ovo je vrt nekadašnjeg gospodarstva obitelji Stjepana Mesarića u Frkanovcu, mjestu u međimurskoj općini Sveti Juraj na Bregu. U staroj kući odavno nitko ne živi, ali u vrtu još ima starih voćaka. Želja mu je da što duže opstanu i daju urod.
– Čuvanje je ekološko. Znači starinske sorte, one su snažne, čvrste, ne utječe ništa na njih, osim tuče, rekao je Stjepan Mesarić, proizvođač žganice, Selnica.
U sakupljanju šljiva bistrica, krušaka tepke i petrovke i gotovo izumrlog koštunićavog voća špenglina, pomažu mu prijatelji Branko i Franjo. Dodaju kako su se od toga voća u Međimurju oduvijek radile odlične žganice, kako ovdje nazivaju rakiju. Budući da žele okupiti što više ljubitelja toga pića, prije šest godina osnovali su udrugu. Ali, ni tu nisu stali.
– Ljudi hoće svoje proizvode nekako prepoznavati, pa smo došli na ideju da organiziramo i ocjenjivanje. Sad je prva godine gdje smo ocijenjivali te naše žganice, komisija je bila stručna, rezultati su nam jako dobri, i svi smo sad zadovoljni, rekao je Branko Perčić, predsjednik Udruge Međimurska žganica, Selnica.
Detalje pogledajte u videu HRT-a: