Davorin Mance (51) iz Čakovca osebujna je ličnost s čakovečkih ulica, strastveni fotograf i voditelj fotografskih radionica, bivši predsjednik udruge Fotoklub Čakovec te član uredništva potonje, zaljubljenik u prirodu, vlasnik građevinske tvrtke te suprug i otac.
Svoju strast za fotografijom pretvorio je u životnu preokupaciju, a ista ga je odvela i na životno putovanje u Ameriku koje je rezultiralo izložbom „Jugozapadna utjeha“ održanoj u dvorani u „Riznici Međimurja.‟
S njime smo popričali o njegovim počecima, samootkrivanju i svim aktivnostima kojima je sudjelovao aktivno se baveći fotografijom.
– Zadnjih 30 godina živim i radim u Čakovcu sa svojom obitelji. Sve moje slobodne aktivnosti vezane su uz grad Čakovec, a fotografijom se bavim dvadesetak godina. Uskoro ću proslaviti i dvadesetu obljetnicu djelovanja u udruzi Fotoklub Čakovec. Osam godina bio sam i predsjednik, a danas sam aktivan član iste sve od njezina osnutka.
Manceova struka daleko je od bilo kakve umjetničke produkcije, već je on uspješan poduzetnik.
– Po struci nisam fotograf, već sam kako je to danas popularno reći, privatni poduzetnik. Imam tvrtku koja se bavi građevinom, što je moj primani posao. Fotografija mi je uvijek bila nešto posebno, jer uvijek sam naginjao nekom obliku vizualnog izražavanja. Odmalena me zanimalo crtanje i slikanje, a ne treba zaboraviti ni mog oca koji se također rekreativno bavio fotografijom. Bio je moj prvi doticaj s fotoaparatima, no tada toga još nisam bio svjestan. Nešto malo o fotografiranju naučio sam u školi u sklopu tehničkog odgoja, no ni tada nisam shvatio da će to biti moj medij izražavanja u kojem ću se pronaći, istaknuo je Mance.
Trebalo je proći dosta vremena kako bi se u njegovu svijest probila ideja o fotografiji koja ga je pratila odmalena.
– Budući da me uz umjetnost zanimala i tehnika koja je tada pokucala na velika vrata, a fotografija se digitalizirala, koristeći računalo iznova sam oživio svoj interes za fotografiju. Bila je i to faza života kada sam već osnovao obitelj i kada se sve stabiliziralo, stoga sam imao vremena posvetiti se traganju za interesima. Krenulo sam od jednostavnijih digitalnih aparata, a kada sam shvatio da kroz to mogu kvalitetno izraziti, počeo sam ulagati više. Kupio sam potom noviji aparat i učlanio se u udrugu. Bila je tamo tada sjajna ekipa, poput Marija Jakšića, Filipa Lučina, Petra Sabola i drugih poznatih međimurskih imena. Uskoro nam se pridružio i Davor Žerjav, vrhunski edukator, a ta je naša sinergija urodila brojnim projektima udruge. Posljednjih 10 godina intenzivno smo radili radionice, izložbe i knjige. Na taj je način fotografija ušla u svaku poru moga života.
Za kraj, postavili smo mu ključno pitanje, koji je motiv njegovo neiscrpno nadahnuće, a Mance nam je odvažno odgovorio – priroda.
– Ja sam se profilirao u fotografiranju pejzaža. Priroda mi je najdraži motiv, u Međimurju rijeka Drava. To me i odvelo na dva putovanja života, a koja su rezultirala izložbama. Jedna od njih zvala se „Jugozapadna utjeha,“ a koja je zaista dobro odjeknula među publikom i primila sjajne recenzije. Ipak, ne prezam ni od drugih formi fotografije. Poslovno, to su događanja i product photography.
I nadalje će, rekao nam je, svoje slobodno vrijeme ulagati u fotografiranje, no novi je zadatak, smatra, mlađe generacije podučiti kako fotografiranje može biti prvoklasno sredstvo izražavanja i hvatanja životnih trenutaka.