Konačno joj je ostvario san koji je sanjala od svoje mladosti. Kao djevojčica, Karmen Koroš (56) iz Čakovca, obožavala je crtati, slikati, bojati…i sa svakom slikom utonuti u neki samo njoj vidljiv svijet. Znala je nestajati u svojim crtežima, u polusnu oploviti planete, susretati neke neznane oblike koje je onda prenosila na papir. No, stigle su neke druge i duge godine, izučila je frizerski zanat kod majke Emilije, udala se, rodila sina i kćer, otvorila vlastiti frizerski salon “Karmen” u zgradi Pilke, postala učiteljica frizerske struke u Gospodarskoj školi Čakovec, pa brižna baka… Život ju je odnio daleko od slikarskog platna, štafelaja i boja.
No, prije dvije-tri godine, kad su se životne obaveze posložile, djeca postala ljudi, našla je vremena i za svoju veliku ljubav. Počela je slikati. Vratila se u apstrakciju slažući prelijepe kombinacije boja, oblika i materijala. Napravila je dvadesetak slika za djecu, prijatelje susjede, poznanike, drage ljude… I nisu se mogli nadiviti toj ljepoti, a Karmen nije mogla odoljeti njihovim nagovaranjima da slike izloži široj javnosti. I izložila je. U mističnom prostoru Caffa bara “Bedem” u čakovečkom Starom gradu, kojeg svojim repom dodiruje pozoj što caruje negdje u utrobi dvorca Zrinskih. Sve se posložilo. Izložba je otvorena do subote, 8. lipnja, pa iskoristite priliku i razgledajte ova zanimljiva djela Karmen Koroš, o kojima je na otvorenju izložbe prof. Ljiljana Obadić rekla:
-Tehnika kojom Karmen stvara slike je akril na platnu, koristeći pri tome različite načina nanošenja boja. Tu metodu slikanja koriste mnogi umjetnici apstraktnog ekspresionističkog pokreta. On naglašava ideje i emocije kroz korištenje boja, tekstura i linija. Kod slikanja se koristi akrilnim bojama u kombinaciji s reljefnim strukturama koje sama izrađuje. Kod toga koristi razne materijale kao što je guma, ljepilo, gips, različite granulacije kamena, karton, staklo, kore drveta i slično. Slikarica takvim izričajem prenosi svoje emocije te je zbog toga svaka slika jedinstvena i unikatna. U mnogim slikama sveprisutan je i krug, koji nema početak ni kraj. Karmen tako u slikama simbolizira beskraj, krug vremena koji se neumoljivo okreće, možda čak i prebrzo – kazala je uz ostalo prof. Ljiljana Obadić na otvorenju.
I doista, sve njezine slike pune su emocija, koje izazivaju različita raspoloženja. Uglavnom ona lijepa, sanjiva. Koliko god u stvarnom životu mora biti realna i čvrsto na zemlji, toliko se maksimalno prepušta mašti kad počne slikati. Ponekad je teško dokučiti odmara li se od frizerskog posla noću dok slika ili od apstraktnih slika danju dok frizira.
-Sve je to – kaže – isprepleteno, ali u svakom slučaju slikanje me odnese tamo gdje se ni ne nadam da ću stići. U apstrakciji se osjećam svoja. U glavi osmislim osnovnu formu slike, odredim glavne boje i materijal, a sve ostalo je rezultat unutarnjeg poriva. Zadovoljna sam svojim radovima. Osjećam kao da sam otvorila slavinu iz koje teku dugo zatomljene vizure i ideje. Već imam u planu i novu izložbu iduće godine s potpuno novim radovima. Svaka slika dio je moje duše, a moja duša je bezgranična – kaže Karmen Koroš.
-Veliku podršku imam u svojoj obitelj, sinu Mariju, kćerki Mihaeli, zetu Juri i unuci Zari, ali i svom životnom partneru, prijateljicama… Svima hvala na tome. Dirnuli su me do suza – kaže Karmen, koja ne slika rukama nego dušom i srcem.
Bravo Karmen na odluci da radove pokažete široj publici. Zavrijedili su! I publika i slike!
Čestitamo, i s nestrpljenjem čekamo nove slike!
