Već nekoliko nedjelja zaredom slušamo ulomke Isusova govora u kojima on sebe naziva kruhom koji je s neba sišao, kruhom koji je njegovo Tijelo za život svijeta. Reakcija Židova i onih koji su ga slušali bila je: „Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?“ I evanđelista Ivan konstatira kako su mnogi koji su to slušali odstupili, nisu više slijedili Isusa.
Vidimo da je Euharistija od početka bila jedan od glavnih ispita vjere, kamen spoticanja u prihvaćanju Isusa i njegova puta. I to je ostalo tako kroz cijelu povijest Crkve.
Zar nije točno da i danas mnogi kršćani zanemaruju Euharistiju? Isus i danas nudi svojima kruh života, nudi sama sebe za hranu, ali ga ljudi odbijaju, ne prihvaćaju neizmjerno blago sakramenta ljubavi. Mnogi traže od Isusa da im učini neku uslugu, da ih ozdravi ili materijalno zbrine, ali ne žele istinsko prijateljstvo s Isusom, ne žele se sjediniti s njime. Mnogima se to čini previše. Boje se mnogi toga i danas, kao i onaj narod što ga je Isus susretao dok je hodao zemljom.
Zar nema i danas kršćana koji na lak način napuštaju Isusa i njegovu zajednicu Crkvu?
Zapravo, zadržavaju se uz Isusa samo onoliko koliko im je potrebno da bi zadovoljili osnovne vjerske potrebe ili dobili sakramente – krštenje, pričest, krizmu, eventualno vjenčanje ili pokopali svoju rodbinu. Možda vole biti nazočni na masovnim okupljanjima vjernika, na blagdanskoj svetoj misi, na proštenjima, kako bi na taj način zadovoljili svoju religioznost. A zatim nestaju u masi drugih ljudi, gdje ih se više ne može prepoznati kao kršćane, kao Isusove učenike. Za takve su ljude Isusove riječi nepoznate, a Evanđelje je nerazumljiva poruka koja za njih nema nikakve veze sa svakidašnjim životom.
Takvo kršćanstvo i takva vjera samo su folklorni običaj i, recimo to slikovito, takvo kršćanstvo je jedna limunada za ublažavanje vjerske žeđi.
Isus i danas postavlja isto pitanje i nama: „Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne shvaćate moju ponudu ljubavi?“ Zar ni vi ne razumijete? I danas nam Isus nudi isti kruh po kojemu možemo postati jedno s njime. Zašto se toliko bojimo jedinstva s Isusom?
Da, mnogi se danas boje. Pretvorili smo blagovanje Isusova kruha, svetu Pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se na Svetoj misi ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju, kao da ne shvaćaju Isusa. Neki se pričešćuju i u teškom grijehu. Ne ispovijedaju se. Zadovoljavaju se time da prime Isusa samo kao pobožnu utjehu. Nikako da zagrlimo Isusa, da počnemo živjeti njegovim životom.
A svatko je od nas osobno, iz koraka u korak na našemu životnom putu, stavljen pred ovu temeljnu odluku. U svakoj životnoj krizi i nama se nameće pitanje: kome da idemo?
I meni i tebi, brate i sestro, Isus danas postavlja pitanje: Želiš li i ti otići? Ali neka naš odgovor Isusu bude snažan poput Petrova: Gospodine, kamo da idem? Ti imaš riječi života vječnoga.