Taj me gospodin oduvijek fascinirao svojim nepresušnim smislom za humor, svojim pogledom na život, racionalnim razmišljanjima o vinu, glazbi, školi… Općenito o životu. I uvijek mi je ugodno s njim u društvu. Od pravog učitelja uvijek imaš što naučiti.
On je Franjo Lovrec iz Svetog Urbana. I to je dovoljno reči. Veliki vinogradar, veliki profesor i veliki čovjek. I još po nečemu je poznat: u četvrtak 29. veljače 2024. godine napunit će 80 godina života, a dosad je proslavio samo 20 rođendana!?
-Da, rođen sam u Preseki prijestupne 1944. godine, 29. veljače, pa svake četvrte godine mogu slaviti rođendan na taj dan. Tako će biti i ove, kada imam dvije okrugle obljetnice: 80 godina života i 20 rođendan. No, obilježio sam i ostale, ili dan prije ili dan kasnije – kaže uvijek nasmiješen i dobro raspoložen Franjo Lovrec dok sjedimo u prekrasno uređenoj obiteljskoj kušaonici podno velikih platana u dvorištu njihovog gospodarstva na navišoj točki Svetog Urbana.
Rođen je u obitelji s četvreo djece: sestra i tri brata. On je bio najmlađi. Legenda kaže da se rodio s 5 kilograma, a kad su ga na saonicama vozili na krštenje u Gornji Mihaljevec pao je u dubok snijeg, kojeg su morali razgrtati da bi doprli do njega.
Bila je to vrijedna, napredna obitelj Lovrec. Otac je bio mlinar, kasnije je imao i pilanu, a nabavio je i prvi agregat, odnosno dinamo, pokretan vodom na obližnjem potoku. Taj potok većim dijelom godine tjerao je i njihov mlin. Franjo je tu sticao osnovna znanja za život, opredijelio se za školu, 1968. godine završio studij glazbe i – morao otići u Australiju.
-Bio sam jedini kulakov sin u našem kraju koji je postao profesor glazbe – pojašnjava Franjo. Na to se onda gledalo podozrivo, s puno sumnje.
Tri godine je bio u Australiji, puno radio, stekao imovinu, uložio u novi posao…, a onda je došlo bratovo pismo: “Ako mamu hoćeš vidjeti živu, vrati se doma!”
-I vratio sam se, a kad smo pokopali majku, više nisam želio u strani svijet – prisjeća se Franjo.
Zaposlio se kao profesor glazbe u osnovnoj školi u obližnjem Središču ob Dravi i tu stekao brojna iskustva, koja je kasnije prenosio svojim studentima na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. Tu je najprije 5 godina bio honorarni predavač, a zatim se na nagovor prof. Mire Kermek 1978. godine zaposlio na neodređeno vrijeme. Točnije, tu je bio do odlaska u mirovinu. Usput je vodio i Limenu glazbu i Harmonikaški orkestar u Središču ob Dravi. Tako se cijeli život bavio onim što je volio.
SPOJIO HARMONIJE GLAZBE I VINA
Što je glazba bez vina? I obrnuto. Zato je bilo logično da Franjo odmah po studiju preuzme vinograde kao peti u generaciji vinogradara obitelji Lovrec.
-Bile su to još gorice na drvenim kolcima. Kad sam bio u Australiji posao je vodio brat, a po povratku odmah smo počeli saditi novi asortiment vinove loze. Izbacili smo drvene i postavili betonske stupove, razvukli žice i iz Italije nabavili sadnice tada nove sorte chardonnaya. Po tom vinu smo bili nadaleko poznati. Supruga Ljiljana i ja bili smo među prvima koji su završili školu za degustatore, među prvima smo dobili geografsko porijeklo vina, sadili smo nove nasade muškata žutog, graševine, pušipela, silvanca zelenog, sauvignona, pinota sivog i drugih. Uz ta vina, danas u ponudi imamo i dva crna: merlot i Viteško crno, te dva pjenušca Vivace (sylvaner) i Libiamo (rose) – kaže slavljenik Franjo Lovrec.
Za sva ta vina obitelj Lovrec dobivala je mnoga priznanja na domaćim i inozemnim izložbama i ocjenjivanjima vina. U nekadašnjem legendarnom restoranu Okrugljak u Zagrebu Lovrecova vina su bila “gazde”, nezaobilazna i u mnogim drugim reprezentativnim okupljalištima u Međimurju, ali i cijeloj Hrvatskoj. Tako je i danas.
S obzirom na Franjine godine, posao oko vina duže vrijeme vodi sin Krešo, samozatajan vinski majstor i kreator vrhunskih vina. Već 8 godina vina proizvodi na ekološki način, pod stalnim nadzorom struke iz Beča. Odmah uz njega radi i Franjina kćer i Krešina sestra Jasna, zadužena za turistički dio ponude Vinske kuće Lovrec. Na njihovom gospodarstvu ima se doista što vidjeti: od najstarijeg podruma iz 16.stoljeća, bačve iz 1822. godine, etnogrtafske zbirke koja je uvrštena u Registar kulturnih dobara RH i još mnogo toga. No, najbolje je da dođete i sami uživate u tome.
VINSKI VITEZ
Evo, spomenili smo tek mali djelić iz bogatog života i uspješnog rada profesora Franje Lovreca. Ipak, moramo dodati da je uz Franju Lebara, Lovrec bio prvi Vinski vitez u Međimurju, član Europskog vinskog viteškog reda u Železnom u Austriji. Član je i Vinske bratovšrine u mađarskom Keszthelyu. Franjo Lovrec bio je i prvi predsjednik Međimurske udruge vinogradara i vinara “Hortus Croatiae” i neizmjerno puno doprinio podizanju kvalitete i afirmaciji međimurskih vina.
Zbog svega navedenog i nenavedenog, Franjo Lovrec ima razloga obilježiti i proslaviti svoj 80. rođendan. Sve što je radio imalo je svrhu i nije bilo uzalud. Danas kad se okrene iza sebe može biti ponosan na trag koji ostavlja.
Svako dobro, poštovani profesore. Već se veselim novom susretu, novoj kapljici vašeg vina i novoj rečenici vaše mudrosti, koju ću sa zadovoljstvom upiti. Sretno! I uživajte u godinama koje su pred vama!
