Prečasni Stjepan Slaviček bio je rođeni Draškovčanec i uzorni svećenik Katoličke crkve, autoritet kakvih danas nema ili ih je jako malo. Najveći je bio kada je službovao u Župi Razkrižje od 1954. do 1994. godine i bio je posljednji hrvatski svećenik u nekad hrvatskom Razkrižju, koje je danas slovensko naselje podno štrigovskih bregova.
Na današnji blagdan svetog Ivana Marije Vianneya, 4. kolovoza 1999. godine u Svećeničkom domu u Zagrebu preminuo je prečasni Stjepan Slaviček, dugogodišnji i posljednji hrvatski svećenik i župnik u ondašnjem hrvatskom Razkrižju, a danas slovenskom naselju uz granicu s Hrvatskom.
Za njega će večeras u 20 sati u njegovoj rodnoj župi i župnoj crkvi u Draškovcu biti služena Sveta misa.
Prečasni Slaviček je u Župi Ivana Nepomuka u Razkrižju kada je ono po svemu pripadalo Republici Hrvatskoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji službovao od 1954. do 1994. godine te je bio dugogodišnji dekan Gornje međimurskog dekanata. Iz Razkrižja je pravno i fizički protjeran od strane slovenskih ekstremista i hrvatskih podrivača, koji nisu bili zadovoljni time da nakon osamostaljenja Slovenije i Hrvatske župa pripada hrvatskoj nadbiskupiji i što Slaviček svete mise služi većinom na hrvatskom jeziku.
Nedjeljama i većim svetkovinama dvije na hrvatskom i jednu na slovenskom jeziku. Svojim radom i služenjem ljudima Župu Razkrižje prečasni Slaviček je uzdigao među najbolje i najcjenjenije u Sloveniji. Za Slavičeka su to bili dani kada se ljudska oholost i bahatost svom žestinom i prljavštinom okomila na njega koji je bio izuzetan čovjek i svećenik, vrhunski propovjednik i autoritet kakvog danas na žalost među svećenicima nema. Bili su to dani kada se sve što je označavalo hrvatsku povijest i prisutnost prekriveno mržnjom i opakošću u župi koju je činilo 80 posto vjernika Hrvata.
Za Raskrižje je bo spreman i smrt podnijeti
Nakon što je vrlo ružno protjeran u Hrvatsku, Slaviček je još neko vrijeme službovao kao župnik i svećenik u Zagrebačkoj biskupiji, no njegovi kolege i prijatelji vidjeli su kako Slaviček više nije bio ono što je bio kada je upravljao Razkrižjem i cijelim gornjim Međimurjem kao svećenik i autoritet. Shrvan od svih počinjenih nepravdi i zala teško bolestan umro na blagdan Ivana Marije Vianneya u hrvatskoj prijestolnici te je sahranjen na groblju u Draškovcu.
Od nedavna kod župne crkve Svetog Roka u Draškovcu nalazi se spomen bista Stjepanu Slavičeku, a grob mu često pohode mnogi njegovi štovatelji i prijatelji časne obitelji Slaviček, poglavito njegove sestre Julijane koja je godinama s njime živjela u Razkrižju i gotovo kao i on teško podnijela sve što su mu učinili njegovi ‘farniki’. Slovenski ekstremisti bili su ga spremni i usmrtiti, a da se to ipak nije dogodilo najzaslužniji je ondašnji štrigovski župnik monsinjor Leonard Logožar koji ga je sporednim puteljcima prevezao u Hrvatsku. Nekoliko puta je kasnije Slaviček znao reći, kako je za hrvatsko Razkrižje i svoje vjernike bio spreman i umrijeti.
Danas je Razkrižje opustjela župa i u njoj je sve hrvatsko izbrisano, premda se neke ingerencije pripisuju Varaždinskoj biskupiji, premda ono sada pripada Murskosoboškoj biskupiji (škofiji). Župom upravlja monsinjor Franc Režonja koji je sada u vrlo dobrim odnosima s više svećenika Štrigovskog dekanata i nije kriv za Slavičekove patnje i progon iz razkriške župe, krajem prošlog stoljeća.
