Kristian Novak čovjek je impresivne i nesvakidašnje i građanske i profesionalne biografije. Iako je rođen u Baden- Badenu te odrastao u obitelji međimurskih gastarbajtera i živeći u tzv. barakama za jugoslavenske radnike, u rodno se Međimurje vratio nakon što mu je umro otac. Bio je dječak, nesvjestan sebe i svjetova koji su ga okruživali, piše Tportal.
Iz tog, naime, osvještavanja proizilazi veličina njegovog književno-umjetničkog djela. Veliki i ozbiljni romani, kakvi se gotovo više i ne pišu, s upečatljivim likovima i njihovim karakterima, sa sudbinama od kojih se čovjeku smuči život, rezultat su jedne neobične što osobne što kolektivne geopoetike prostora. A prostor je Međimurje, skrajnuto, zaboravljeno, neistraženo. Novak je veliki hrvatski pisac, jedan od onih rijetkih kojem je književnost život, a život književnost, jedan od onih koji dolaze s geopolitičkih rubova kako bi nam ispričali bolne istine o nama.
O Kristianu Novaku, tportalovom kandidatu za Vizionara godine u sektoru kulture, govore urednik Kruno Lokotar, kazališni redatelj Ivica Buljan, sveučilišni profesor i pisac iz Novog Sada Mladen Jakovljević te Daniel Bok, profesor na Kineziološkom fakultetu, bivši cimer i kolega – karataš.
Bio je poprilično fokusiran na sport kojim se bavio, izuzetno strastven, i nije ga ništa drugo od sportova zanimalo osim karatea, i to je dojam koji je na mene ostavio kada smo se prvi put upoznali, ističe za tportal Daniel Bok, nekadašnji Novakov kolega – karataš, a danas profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Novak je, podsjetimo, u razdoblju od 1992. do 2009. bio uspješan sportaš. Bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskog olimpijskog odbora od 1998, a kao član karate reprezentacije Hrvatske postaje 1998. i četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu osvaja broncu, a na Europskom 2006. osvaja srebro.
Mladen Jakovljević, srpski pisac i sveučilišni profesor iz Novog Sada, obožavatelj književne međimurštine, ističe za tportal kako je Međimurje u Novakovim romanima „gotovo paralelna dimenzija stvarnosti u kojoj se individualni i kolektivni identiteti i granice između njih preispituju i redefiniraju“.
“Govor i svijet Međimurja na tako upečatljiv način približavaju nam sve ono što izranja iz mraka, iz tame podsvijesti i prošlosti, u kojoj mučne teme, kao što su ubojstvo, samoubojstvo, tragični gubici, ispisuju priču o egzistenciji oblikovanoj vanjskim utjecajima koliko i sjećanjima. Istina, u početku čitanje traži malo truda dok se čovjek ne navikne, ali to biva višestruko nagrađeno izuzetnim čitateljskim doživljajem“, rekao je Jakovljević.
Interes za Novakovim knjigama nimalo ne jenjava među čitateljskom publikom, od Črne mati zemle, Ciganina, ali najljepšeg, pa do Slučaja vlastite pogibelji. Jednako su obožavane i kazališne predstave nastale prema njegovim romanima, od Črne mati zemle nastale u Zagrebačkom kazalištu mladih, pa do Ciganina u HNK Zagreb, te sada Slučaja vlastite pogibelji u varaždinskom HNK.
“Hype se oko Novakovih knjiga stvorio na temelju akumuliranog kapitala, a to će reći, tri odlične, ali baš odlične knjige što je niska kakvu nije nitko zabilježio. To je izboreno kvalitetom i trebalo je jako puno vremena da Črna mati zemla dođe do šire publike i postane longseller. Hype utoliko postoji tek od Ciganina“, dodaje Krunoslav Lokotar.
Cijeli članak pročitajte ovdje.