Otkako je dražesna Chriztel Renae Aceveda (13) stigla s majkom Carlom Renae Petermanec iz Filipina u međimursko selo Brezovec u općini Sveti Martin na Muri, djevojčica se brzo prilagodila i osvojila srca Međimuraca, a Međimurje je osvojilo nju. Nakon što je širokoj masi otkrila svoj izniman pjevački talent u TV showu „Supertalent“, Chriztel je postala prava mala zvijezda!
Djevojčica koja je u Međimurju prvi put doživjela snijeg i napravila svog prvog snjegovića, instantno se zaljubila u međimursku tradiciju i pjesme, naučila hrvatski jezik i zavoljela ovaj kraj, a inače živi s majkom i oćuhom Rajmundom Petermanec gotovo uobičajen život jedne tinejdžerice. Gotovo…
Kako bi se socijalizirala s lokalnom djecom, rekla je njezina mama Carla, Chriztel je odmah nakon dolaska ovdje postala članica Svetomartinskih mažoretkinja, s kojima je putovala i sudjelovala u natjecanjima. Članica je i HKUU-a Sveti Martin na Muri i DVD-a Lapšćina, voli voziti bicikl, koji ju je Rajmund naučio voziti kada je imala 9 godina, te sudjeluje na BIMEP-ima. U slobodno vrijeme voli i slikati, pisati poeziju i eseje te želi naučiti svirati klavir. A tu je i glazbena škola i njezin YouTube kanal
Roditelji su Chriztel nedavno kod kuće napravili i mini pjevački studio, o čemu je njezina majka rekla:
– Mislili smo da je to dobra ideja za njezin osobni napredak. Budući da i mnogi ljudi iz drugih dijelova svijeta žele vidjeti njezin nastup i čuti njezin glas, Chriztel na svojem YouTube kanalu već ima 12.000 pretplatnika. Čak i kod onih amaterskih, kućnih video zapisa mnogi su poželjeli vidjeti više njezinih glazbenih sadržaja. Chriztel je uzbuđena što stvara više glazbe i dijeli to s ljudima.
O svemu smo pitali Chriztel.
Reci mi osnovno o sebi. U koju školu ideš, koji su ti omiljeni predmeti… Kako bi se opisala?
– Opisala bih se kao Filipinku koja ima srce za Hrvatsku, posebno za međimursku tradiciju i pjesme. Mama i ja stigle smo u Hrvatsku prije tri godine da se pridružimo mojem tati i otad uživam u životu ovdje u Hrvatskoj. Učenica sam 6. razreda OŠ Sv. Martin na Muri. Moji omiljeni predmeti su matematika i likovni. Volim slikati i crtati, a matematika mi je laka. U našoj školi imam puno prijatelja iz mog i drugih razreda, pa čak i iz viših razreda, svi su tako dobri prema meni.
Kakvi su hrvatski dječaci u odnosu na filipnske? Imaš li simpatiju?
– Možda, ne želim reći, ha ha, i ne razmišljam o tome. Mislim da su isti.
Kako si zavoljela pjevanje? Imaš li glazbene uzore?
– Kad sam bila mala djevojčica, voljela sam se snimati kako pjevam, sviram instrumente i nastupam. Na pjevanje me inspirirala mama, inače kod kuće radimo karaoke. Upoznala me s pjesmama Celine Dion, Whitney Houston i Mariah Carey, a volim i popularne pjesme. Njihove izvedbe me inspiriraju da budem još bolja.
Na „Supertalent“ su te prijavili roditelji? Reci mi više o njima?
– Da, jednog sam dana došla doma iz škole i rekli su mi da ću se pridružiti „Supertalentu“. Bila sam šokirana, ali u isto vrijeme i uzbuđena. Roditelji su mi najveća podrška u svemu. Mama me uči i savjetuje o mnogim stvarima o životu, kao i o pjevanju i nastupu te molitvi prije svakog nastupa. Tata mi uvijek daje dobre i praktične savjete i uvijek me podsjeća da jedem zdravu hranu, a također mi puno pomaže oko zadaća i velika mi je podrška u svemu. Tako sam im oboma zahvalna na ljubavi, podršci i savjetima.
Pohađaš Glazbenu školu u Varaždinu?
– Da, počela sam u rujnu 2023 godine. Tri put tjedno mama me vozi u Varaždin na satove solfeggia i talijanskog, te na satove pjevanja kod prof. Blanke Tkalčić. Ona je tako slatka i zabavna profesorica.
Nakon pobjede u „Supertalentu“, imaš mnogo poziva za nastupe? Pjevala si i na božićnoj misi u varaždinskoj katedrali, kakvo je to bilo iskustvo? Bi li voljela kad odrasteš biti pjevačica?
– Da, dobila sam neke pozive za nastup, posebno za Advent. Inače idem na misu na hrvatskom jeziku u našem selu, a onda je moja mama saznala za englesku misu u Varaždinu, pa smo otišli. Tamo me svećenik pozvao da na Božić pjevam u varaždinskoj katedrali. Nedavno sam nastupila i u zagrebačkoj crkvi sv. Blaža, gdje je taj dan bilo gotovo 300 stranaca na misi povodom Kristova krštenja. Uvijek je jako lijep osjećaj pjevati ljudima i vidjeti njihove reakcije. Osjećam se tako sretno kad mi pokažu svoju zahvalnost. Tako da bih voljela jednog dana biti pjevačica.
U Hrvatskoj si tri godine, kako si naučila tako dobro hrvatski jezik, jedan od najtežih jezika za naučiti?
– U početku mi je bilo teško jer nisam baš ništa razumjela, ali uz pomoć profesorice hrvatskog jezika Anđelke Klemenčić, postalo mi je lakše. Da brže učim pomogli su mi i moji prijatelji i tata jer su svakodnevno razgovarali sa mnom na hrvatskom. Nakon nekoliko mjeseci već sam mogla govoriti pravilne rečenice, a kasnije sam pokupila i međimurski dijalekt. Ponekad pišem i pjesme i eseje na hrvatskom i međimurskom za natjecanje i za to sam primila nagrade, na kajkavskom natjecanju u Sv. Ivana Zelena i Križevcima.
Kakva je razlika između Hrvatske i Filipina? Što najviše voliš u Međimurju?
– Za mene je velika razlika klima, prvi put sam vidjela snijeg ovdje u Hrvatskoj, igrala sam se i radila snjegovića ispred kuće, stvarno sam uživala. Sviđaju mi se običaji u Međimurju u znaku katoličke vjere, što me podsjeća na Filipine, i tradicionalne međimurske pjesme i hrana.
Koje su ti najdraže međimurske pjesme?
– Prvo sam naučila pjesmu „Raca plava po Dravi“, jako mi se svidjela vesela melodija. To me podsjetilo na Filipine jer i tamo imamo tradicionalne pjesme. Prva pjesma koju sam javno izvela je „Vuprem oči“, koja ima jako lijepe emocije kad je pjevam, kao i vjerojatno moja najdraža „Dej mi, Bože“ jer je posvećujem svojoj obitelji na Filipinima koja mi jako nedostaje. Obično volim pjesme čiji tekst i melodija izazivaju emocije.
Napisala si i jednu svoju pjesmu, “Ako mi te uzmu”?
– Izvela sam autorsku pjesmu za natjecanje „Mali MEF“ na Porcijunkolovu u Čakovcu prošle godine. Napisala ju je Neda Culeta, a skladao Ivan Mikulić. Bilo je to moje prvo natjecanje u solo pjevanju autorske pjesme, osvojila sam grand prix i jako sam sretna.
Koje su tvoje neostvarene želje?
– Ne postoji ništa što bih mogla tražiti, samo se svaki dan molim Bogu za dobro zdravlje, dobre ocjene i sretan život, te da me On vodi da ostvarim svoje snove. Možda ako postoji nešto, to je da posjetim svoju obitelj na Filipinima jer mi jako nedostaju, i htjela bih malog brata ili sestru.
Što prvo pomisliš kad se ujutro probudiš?
– Zahvaljujem Bogu za svaki novi dan i samo se smiješim i sretna sam, jer znam da će sve biti u redu.
Tko te naučio životu u vjeri i prakticiranju zahvalnosti?
– Otkad se sjećam, mama me uvijek učila moliti se svake večeri prije spavanja, kao i kratku molitvu prije jela, kao i za sve što radim, posebno kada nastupam, tako da što god se dogodi znam da je sve po Božjem planu. Mama me također podsjeća da uvijek budem ponizna i zahvalim ljudima.
Pitali smo i njezinu mamu Carlu jesu li ona i Rajmund ponosni roditelji.
– Više smo nego ponosni na Chriztel, on je pravi blagoslov. Draga je i vesela kći, sluša savjete i dobra je u svemu što radi. Odlična je i u školi. Ona je multitalentirano dijete s puno potencijala, u umjetnosti i pisanju, te sviranju instrumenata. To su samo neki od njih, a još je važniji njen pozitivan pogled na život i njezino dobro srce na koje smo jako ponosni, posebno kao roditelji – rekla je.
– Hvala vam puno od srca! – zahvalila nam je na kraju razgovora ova dražesna djevojčica, kojoj želimo da ostvari sve svoje snove i bude sretna u Međimurju!
Pogledajte njezinu autorsku pjesmu „Ako mi te uzmu“: