Ljudi moji šta je ovo, ludnica, je li to moguće… rekao bi veliki Mladen Delić da je dočekao jučerašnju utakmicu Hrvatske i Španjolske. Rukometni klasik na startu Europskog prvenstva u Njemačkoj završio je kao šala mala s 39:29. Ne sjećam se kada smo gledali ovakvu Hrvatsku i jesmo li uopće, jer ovo je bila savršena utakmica. Kad Španjolce razbiješ s 10 razlike, zabiješ 39 komada i ne jurneš u zadnji napad da bi utrpao 40, jer poštuješ suparnika, bolje od toga ne ide.
Tako su naši rukometaši rasprodanu SAP Arenu u Mannheimu i desetak tisuća hrvatskih navijača počastili s partijom iz snova. Nisu bili pakleni, niti kauboji, bili su istinski čarobnjaci, koji god nadimak ova generacija na kraju odluči uzeti. Zato se ne treba trošiti na statistiku i bilo koga izdvajati, jer svi su bili veličanstveni. Baš kao i publika svih 60 minuta. Utakmica hrvatskih rukometaša u kojoj pred kraj ne grizemo nokte, tko bi rekao da ćemo i to dočekati.
Rečenicu-dvije ipak treba posvetiti izborniku Perkovcu. Sve zasluge prebacio je na igrače, ali ponešto ide i njega. Pokazao je da Hrvatska igra najbolje kada svi imaju važnu ulogu, kada se ne vodi računa o imenima, nego o tome tko u nekom trenutku može dati najviše. Snimio je Španjolce do najsitnijih detalja i uvijek imao odgovor na sve. Podatak da smo Španjolce slomili s jednim ozbiljnim isključenjem, jer Lučinovo u završnici ne računamo, dovoljno govori da se obrana primarno igrala nogama i zato ni španjolski napadi s uvođenjem sedmog igrača nisu davali rezultat.
Ali nije vrijeme za analize, vrijeme je za slavlje. Koje je ulicama Mannheima odjekivalo dugo u noć, a u njemu su, kao i uvijek, sudjelovali i međimurski navijači. Nova je utakmica, međutim, u nedjelju. Bude li se igralo ovako teško će Austrija i Rumunjska moći učiniti nešto više, a onda slijedi prava provjera vrijednosti protiv Njemačke, Francuske i drugih rukometnih velikana.
