Ekipa Jutarnjeg lista bila je u posjeti Romima u Međimurju, ne bi li otkrila koliko je zapravo među njima onih koji su cijepljeni.
Najveća je tu koncentracija Roma u Hrvatskoj na najmanje kvadrata. U 12 romskih naselja obitava 12.000 Roma. Velika većina njih, necijepljena. Dok je u cijeloj Hrvatskoj cijepljenost slaba, u tim je naseljima gotovo nikakva.
Koliko je Roma dosad cijepljeno ne zna se jer, kažu epidemiolozi, “ne pitamo ih mi da se nacionalno deklariraju”. Reći će tek da je – malo, koliko im se čini – govori zastupnik Kajtazi. Tek će reći da sigurno nema više od 10 posto procijepljenih Roma.
Sad kad po Facebooku uz točku cijepljenja stavljaju nož, vilicu, novčić… pa ovaj kao privučen magnetom, stoji priljubljen uz ruku, počeli su se bojati. Romi imaju svoje bojazni, toga sam se i bojao. Interes je pao i do danas se nije vratio, a sumnjam i da hoće. Ipak, dolaskom u naselje, sigurno bi bio bolji. U svijetu se organiziraju razne kampanje da se ljude pridobije na cijepljenje, a nama je teško jedan bus dovesti ljudima – ljutit je Kajtazi.
Dr. Pal ne zna gdje zapelo. Ona je od HZJZ-a dobila, kaže, službeni upit da iznese svoj stav treba li se nešto posebno poduzimati u vezi s cijepljenjem Roma iz naselja. Razgovarala je o tome sa suradnicima, ali i sa šefom međimurskog Stožera civilne zaštite, Josipom Grivcem.
– Zaključak je da smo vrlo spremni cijepiti sve zainteresirani, ali na način kako smo cijepili dosad. Ne raditi posebne protokole. Imali smo punktove u Nedelišću, Murskom Središću i Prelogu kako bismo se približili stanovnicima i pozivali smo sve Međimurce da se cijepe, neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti. Da cijepljenje, uz prisutnost svih potrebnih službi, među kojima i hitne pomoći, bude maksimalno sigurno.
– Ako se učeni ljudi ne žele cijepiti, zašto bi mi? Oni sigurno znaju nešto, što nama ne govore – rezoniraju u romskom naselju Piškorovec.
Jedni vjeruju u koronu, ali ne u cjepivo, drugi uopće ne vjeruju da korona postoji. Za početak. Slijedi niz varijanti na temu. Sumnjičavima je sumnja postala čvrsto uvjerenje kad su društvenim mrežama počele kružiti slike s kovanicom koja čvrsto, kao magnetom, prianja uz mjesto cijepljenja. Kovanice, žlice i vilice “zalijepljene” uz mišku, iz nekog su ih razloga užasnule.
Josip, koji se ne odaziva kad ga zovu Šerif, kako piše na kući, cijepio se s obje doze. “Nisam se bojao”, kaže.
Pfizer zovu svakako, bajzer, rajzer, frizer…
Stjepan Oršuš, Adamov brat, smije se majci jer ima 74 godine i boji se cijepljenja.
– Ona se boji? A jeste se vi cijepili?
– Nisam. Planiram se. Budem.
Romeo Horvat bi se, kaže, cijepio. O koroni, veli, ne zna ništa. Ide u sedmi razred Osnovne škole Mala Subotica.
– Učiteljica nam je pričala o cijepljenju i rekla da možemo ići u Čakovec i cijepiti se. Rekao sam svojima, rekli su mi “ako želiš, idi”. Oni ne žele – kaže i nudi se da prati ekipu Jutarnjeg naseljem zbog mnogo pasa. No, na ovoj vrućini, oni se, lijeno zavaljeni ni ne obaziru na nas, Samo repom tjeraju muhe.
Cijeli članak pročitajte na linku.