Još kad se prvi puta pojavio u Međimurju prije 45 godina, Franc Kokalj plijenio je pozornost svojim ekstravagantnim ponašanjem, odijevanjem, a najviše rijetko viđenim Dalijevskim brkovima. I danas, poslije svega što je prošao, doživio i okusio, još je takav, pomalo ekscentričan, ali uvijek nasmiješen i dobre volje. O životu Franca Kokalja, koji će uskoro napuniti 77 godina, mogla bi se napisati dobra knjiga ili snimiti zanimljiva TV serija.
Rođen je 1947. godine u slovenskom Mozirju. Tamo se i školovao, a do vojske je radio mnoge poslove, uglavnom u ugostiteljstvu. Onda je otišao u Njemačku i tamo upoznao Aniku iz Pribislavca. Uskoro su se vjenčali i vratili u Pribislavec. Željeli su u Čakovcu otvoriti moderan ugostiteljski lokal, ali nisu mogli zbog monopola koji je držao ondašnji “Union”. U međuvremenu, dok je čekao dozvole, radio je kao voditelj disco cluba u Ormožu, kamo su dolazili brojni Međimurci i Varaždinci. Skupljao je iskustva, ali i buduće goste.
– U prosincu 1981. godine konačno smo u Pribislavcu otvorili snac bar. Dali smo mu ime “Viktoria” po našoj kćeri. Bilo je to za ono vrijeme nešto neviđeno. Radili smo od 0-24 sata. Nekoliko godina uopće nismo bili ni za trenutak zatvoreni. Interijer, rasvjeta, glazba, konobarice… Sve je to bilo posebno. Uvijek je bilo puno gostiju u bilo koje doba dana. Dolazili su političari, pjevači, glumci, poduzetnici… Jasmin Stavros, Mišo Kovač, Dražen Zečić, Severina, Tomislav Ivčić, Doris Dragović, Aki Rahimovski…Krema, ali i obični, domaći ljudi. Pilo se, uživalo, trošilo… Osnovno pravilo kojeg smo se držali bilo je da ni za trenutak ne smije biti dosadno. Stalno sam nečim novim želio šokirati goste. Tako smo na meniju imali žablje krakove, puževe, bijele bubrege (bikova jaja). Uvijek sam bio pun ideja – priča danas Koki i smije se kroz prepoznatljive brkove, koje nije obrijao 50 godina.
Kako je bio i aktivan radioamater, odnosno CB-aš, pratio je svjetska događanja, pogotovo kad je krenuo eksperimentalni glazbeni satelitski program. Nabavio je antene, velike ekrane i počeo prikazivati.
– Dolazilo je sve više gostiju to vidjeti, a došla je i komisija iz Zagreba i zabranila prikazivanje programa, jer “da kradem signale”. Kako sam ja godinama bio navijač beogradskog NK “Partizana” i dobro poznavao rukovodstvo, otišao sam s njima na utakmicu u London. Tamo sam uspio pohvatati vezu i sastati se s direktorom Music boxa, koji mi je dao pismenu potvrdu da smijem prenositi njihov satelitski program. I tako sam riješio problem s ondašnjom vlašću – pripovijeda Franc Kokalj i pojašnjava da je beogradski “Partizan”, još dok je on bio mali, dolazio u Mozirje na pripreme. Skompao se s njima, dobio člansku kartu i sve beneficije.
Koki je veliki prijatelj i Bore Đorđevića, frontmena grupe “Riblja čorba”.
– Je, u “Viktoriji” sam preko razglasa volio najavljivati koncerte poznatih pjevača koji su dolazili u naš kraj i puštao njihovu glazbu. Tako je bilo s “Čorbom” te 1983. godine kada su nastupali u GOC-u. Najavio sam ih i za drugove milicajce u kutu pustio pjesmu “Ostani đubre do kraja”. Odmah su reagirali, prijavili me da sam ih vrijeđao. Bora Čorba je čuo što se dogodilo i lijepo poslije koncerta s kompletnom ekipom svratio u “Viktoriju” i od onda se družimo, sada uglavnom u Sloveniji – kaže Franc.
Kokalj, iako slovenski državljanin, jedan je od osnivača HDZ-a u Međimurju. Bio je i na poznatom skupu u “baraki” u Zagrebu. Susretao se s Franjom Tuđmanom, kasnije i Stipom Mesićem. No, iako je imao poziva, nije se želio aktivno uključiti u politiku. Radije je putovao, prošao cijelu Europu, SAD, Afriku, Australiju… U Las Vegasu bio je u ekipi borca Branka Cikatića, na krstarenju na Karibima s Mesićem…
– Puno sam pomagao Domovinski rat, posebno postrojbe HOS-a, davao novac, dopremao sve što je trebalo – ističe Koki.
“Viktoriju” je kasnije dao u najam, a on se posvetio poker aparatima. U jednom trenutku imao ih je više od 700 u cijeloj Hrvatskoj. Bio je kralj pokera.
– Kako sam dugo živio tu u Pribislavcu, u Hrvatskoj, želio sam i hrvatsko državljanstvo. No, nisam ga dobio. Naime, morao sam u Varaždin na razgovor s djelatnicima sigurnosno-obavještajne službe. Pitali su me zašto sam navijao za “Partizan” i s njima odlazio u inozemstvo na utakmice. Odgovorio sam im da sam ja član još od malena i da sam bio na prijemu u Beogradu kod rukovodećih ljudi. Osobno me pozdravio tadašnji predsjednik “Partizana” general Franjo Tuđman s kojim sam kasnije stvarao HDZ. Obavještajci su se samo pogledali. Digao sam se i rekao da poslije takvog razgovora više ne želim hrvatsko državljanstvo i otišao. Nemam ga niti sad, ali mogu glasati – kaže Koki, koji je jedno vrijeme živio u Sloveniji, jer nije platio porez koji su mu dodatno izračunali. Sad se sve to “zglihalo” i uživa ovdje u Pribislavcu sa svoje tri mirovine: hrvatske, slovenske i njemačke.
Epoha snack bara “Viktoria” je završila. Sad se u te preuređene prostore uselila prava Viktoria. Kćerka Franca Kokalja tu putem interneta obavlja svoj posao za njemačkog poslodavca.
A Franc? E, on se i nadalje druži i putuje s prijateljima. Tamo gdje se nešto važno doga, tamo je i Koki. A u ljetnoj sezoni tri mjeseca u Njemačkoj prodaje šparoge i jagode. I uživa s brojnim Hrvaticama i Hrvatima.
Svaka čast, Koki!
