Dok neki kartaju belu ili love ribe, umirovljenik Milenko Filipič nadimka Bago (65) iz Preloga umirovljeničke dane najradije provodi u pripremama za dugačke trkačke utrke. Ovaj osebujan čovjek tako je na Polumaratonu „Ivan Starek“ na zagrebačkom Jarunu 12. studenoga 2023. godine (s vremenom 1:49:40) osvojio 1. mjesto u Veteranskom prvenstvu Hrvatske u polumaratonu u kategoriji M65.
‘ZBOG TRČANJA SE OSJEĆAM ŽIV!’
– Obožavam trčati! Trčanje je moj život i zdravlje, zbog trčanja se osjećam živ! Ne volim ići po kafićima i na „pijače“. Imam malo problema s reumom, no bitno mi je da me srce i pluća dobro služe. Imam volju za trčanjem! – priča nam Bago te dodaje kako je jako ponosan na sebe na osvojenom 1. mjestu, a zahvaljuje i svom slavnom sponzoru, pizzeriji Rosa.
Naglašava kako su na polumaratonu „Ivan Starek“ sudjelovali i njegovi kolege iz Međimurja Nikola Pavčec, koji je osvojio uspješno 3, mjesto u kategoriji M40, te Nenad Podgorelec, koji je bio 19. u kategoriji M35.
Bago u svijet utrka doduše nije pao s Marsa. On se trčanjem bavi već 45 godina i sudjelovao je u mnogobrojnim utrkama, i polumaratonima i maratonima, pri čemu je u Hrvatskoj uvijek bio među top pet te među top 15 trkača u bivšoj Jugoslaviji!
Kao mlad je prvo trenirao nogomet, sve dok ga 1978. godine pilot Slavko Markač nije prijavio za utrku „Oslobođenje Međimurja“. Nakon svega mjesec dana treninga već je trčao svoj prvi, minimaraton od 26 km u Kumrovcu, gdje je bio ukupno 26. Niti godinu dana kasnije, 1979. godine, već je trčao i maraton (42 km), u Muenchenu, za što mu je trebalo 2 sata i 36 minuta.
I eto, i dan danas, Bago trči svaki dan, najviše na relaciji Prelog – Donji Kraljevec – Goričan – Hodošan – Čehovec – Prelog. Kaže da su za njegov trkački uspjeh zaslužni njegovi prijatelji, koji su mu godinama pomagali donacijama tenisica: Željko Blažinčić, Dubravko Horvat, Ivan Glavina, Vlado Derk, bivši gradonačelnik Dragutin Glavina, Tihomir Višnjič (Tišo) i Nikola Pavčec.
Na dan utrke, ujutro popije kavicu i ništa ne jede.
– Ne koristim nikakve dodatke prehrani jer to nije zdravo – rekao je Bago.
SVE OBAVLJA BICIKLOM
Bago je uvijek aktivan na biciklu, koji mu je glavno prijevozno sredstvo:
– Ne vozim auto i nemam vozačku dozvolu. Ja sam vam stalno na svom „Volkswagenu“, biciklu. Iako se dogodi da pomislim – baš bi mi trebao auto! Na utrke sam prije išao vlakom, bile su dobre veze, no danas nema toliko vlakova pa je teže naći prijevoz.
No, Bago se uvijek nekako snađe. A kad ga snađu zdravstvene tegobe, kaže, sam se izliječi.
– Prošlo ljeto, nakon pada s bicikla, imao sam ozljedu kuka i koljena. Sam sam se izliječio, ne hodam po doktorima. Mazao sam prirodnom mašću, koju sam radim prema receptu svoje bake. Ove godine u listopadu, mjesec dana prije polumaratona u Zagrebu, me uhvatio išijas, mazao sam se i prošlo je za par dana – priča Bago.
ČOVJEK SA STO ZANATA
Uz trčanje, Bago voli pomagati ljudima.
– Čovjek sam sa 100 zanata, odnosno 100 lica, znam napraviti i vodovod, i strujne instalacije, i spomenik, i zidati i postavljati pločice, a bio sam i njegovatelj za starije osobe i još mnogo toga! – kaže Bago, koji se nikad nije ženio, ali voli žene i poštuje ih te im, kaže, daje više prava nego njihovi muževi.
NIJE USAMLJEN, A IMA I TAMBURICU
Bago danas stanuje u Prelogu sa svojom psom Tamburicom, tri kokoši imena Čuča, Kvočka i Črna, pijetlom Pevom i macom Micom.
– Moja Tamburica je jako pametna i jako sam sretan što ju imam. Svi psi me inače vole i pozdravljaju me dok trčim – kaže Bago.
Njegove Tamburica i Mica te pernata družina ga svaki put radosno dočekaju kad se vrati kući. Ovaj čovjek dobra srca svakodnevno brine i za svog teško bolesnog ujaka, te nema mnogo rodbine u Međimurju. Nažalost, Bagina majka je umrla dok mu je još bilo 20 godina, taman prije nego što je otrčao svoj prvi maraton, a njegove dvije sestre stanuju u Austriji i povremeno ih viđa.
‘VIDOVIT SAM!’
Osim što je uspješan trkač, Bago nam je otkrio još neke svoje talente.
– Vidovit sam, predviđam budućnost! Npr., predvidio sam potres u Zagrebu, rat u Ukrajini, pad meteora… Tvrdim da vanzemaljci postoje i bili su na našem planetu već više puta. I sam sam vidio svjetla njihove letjelice.
Na kraju, pitali smo ga za planove za budućnost. Nije nas iznenadio odgovor.
– Još mi nedostaje 1. mjesto u maratonu i garantiram vam da ću i to uspjeti! Treba znati taktizirati, slomiti protivnika, znati kad ubrzati, a kad dozirati tempo, a to sve mi ide. Ako sam otprilike svakih 18 godina na postolju, sa 83 godine svakako budem na postolju u svojoj kategoriji! – zaključio je Bago.
Bago, čestitamo na zlatnoj medalji i želimo vam puno uspjeha i dalje!
