Među nogometnim djelatnicima Međimurskog nogometnog saveza svi ga jednostavno znaju po nadimku Rufo. Isto tako ga znaju i gledatelji istočnog kutka Međimurja, jer ovdje ne prođe nijedan nogometni događaj neslužbenog karaktera, a da za djelitelja nogometne pravde ne pozovu njega. Kažu organizatori kako to čine, jer cijene i vjeruju u njegovo sudačko znanje, beskompromisnost i pravednost.
– Rufo je odriješit i njegova je, kako bi trebalo i biti, uvijek zadnja, rekao nam je jedan od nogometnih „kibica“ iz ovoga kraja.
On je Rudolf Čižmešija, porijeklom je iz Donje Dubrave gdje i danas živi s obitelji, 47 mu je godina.
-Sada mi ide dvadesta godina otkako sam ušao među suce, a da sam vodio evidenciju broja utakmica koje sam sudio brojka bi bila „debelo“ preko 1000, što službenih, što prijateljskih. U tih dvadeset godina, petnaest godina sam, na utakmicama različitih rangova natjecanja, bio glavi djelitelj pravde, a sada kada me sustižu godine „radim“ kao pomoćni. Međutim, kada se ukaže potreba „otfućkam“ i kao glavni, pa i one malo zahtjevnije.
Na pitanje u koji sudački rang pripada odgovara da o tome trebaju suditi drugi.
-Kad još uvijek imam toliko povjerenja od ljudi koji su u nogometu i svojih sudaca prijatelja te ljudi u MNS-u onda sami možete prosuditi koja je to kategorija, završio je pomalo zagonetno.
-Nadimak Rufo, koji je meni drag , dobio sam kao malac i zvali su me Rufek, ali više se ne sjećam tko mu je autor, prisjeća se naš sugovornik.
Srdačnost i pristupačnost su mu vrline pa je za nas odvojio trenutak prije izlaska na teren kada je bio pomoćni sudac u Donjem Vidovcu u veteranskom finalu koje su igrali domaći Vidovčan i Mura iz Hlapičine
Hvala Rufo za odvojene trenutke za naš portal u čije ime mu i čestitamo na odličnom “mahanju” u finalu, čime je uvelike pomogao Dini Škrobaru!