Danas 15-godšnji Luka Grubić, učenik 1. razreda Tehničke škole Čakovec, iz Preloga svaki petak poslije nastave sa svojim prijateljem i sugrađaninom Mislavom Naranđom (15) navraća autoru ovog priloga, djedu Mladenu Grubiću (73) Kao dječak saznao je čime de djed bavi, da je učitelj, a a što mu je bilo važno. Čuo je on onako “sa srane” kako je djed i novinar.
– Da budem iskren to me uopće nije brinulo niti zanimalo. Sada kada sam postao putnik, više sam u pokretu, a djeda je prije nekoliko godina bio non-stop u pokretu , govoreći kako novinarstvo zove. Bilo mi je mnogo toga nejasno – priča danas mladić dodavši:
-Sada kada sam svaki tjedan kod njega počeo sam ga “zezati” kako može dokazati da je mnogo pisao ? Ne govoreći ništa, on je pred nas donio jednu torbu iz koje je na pola jedne prostorije sasuo njen sadržaj i rekao kako je to tek četvrtina, bili su to izrezani novinski članci, fotografije, CD i kako ih on pomno čuva i kako će mu jednog dana pričati kako je sve to skupljeno (a oni su iz različitih tiskovni i elektronskih medija) no ne može mu reći koliko je to izrezaka, a počeo ih je izrezivati 1965. godine, veseo što mu je u jednim lokalnim međimurskim novinama, kao članu Novinarske grupe OŠ M. Središće bio objavljen prvi članak. Rekao je kako će ga sačuvati za uspomenu i tako je počelo.
Zamolio me da ih počnem brojati io kada isprazni sva mjesta gdje su spremljeni(podrum, podrumi prijatelja jer mu je stan premalen za te silne kofere, kutije…). Znam da me čeka dosta posla, a prebrojit ću i njegove e-uratke nastale u zadnjih 7 godina. Radujem se kada saznam koji je to broj, “bogatstvo”, a djed mi je obećao istinu i “izvor” toga bogatstva – kazao nam je Luka i dodao kako mu je žao što sve manje može čitati djedove uratke u e-medijima gdje samo piše.
Razlog je teška bolest. Vjeruje kako će u četvrtak ZGKC pokušati popraviti dobro i drago srce koje ga je već 6 mjeseci držalo podalje od novinarstva.
– Ovoga puta će moje srce jače kucati za njegovo i nadam se kako ćemo uskoro pisati o onome što do sada nisam znao, a još manje vjerovao – završio je optimistički Luka.
