Kada pomislite kako ste već popili najbolja međimurska vina i o tome se hvalite gdje stignete, dođe trenutak kada vam netko veli kako ipak niste popili najbolje od najboljih.
Nama je to rekao Krešo Lovrec, voditelj vinogradarstva i podrumarstva na obiteljskom imanju u Svetom Urbanu, na kako kaže njegov otac profesor Franjo, najsvetijem tlu za vinograde. – Evo, probajte ovo vino i recite što mislite i kako vam se sviđa ili ne sviđa, rekao i ponudo nas je Krešo, natočivši iz boce od 0.375 litara vino koje nam je na početku sličilo medu od kestena ili hajdine.
Prvo ocijenimo boju, pomirišemo vrh čaše i onda gutljaj. Sve je neopisivo, kaže Rudi Grula, bajkovito, divljenju kraja nema. Ostaje božanstven okus u ustima, tijelo se uzveseli, obrazi zarumene, a mozak pamti kako je zabilježio savršenstvo. Etiketa je okrenuta prema Kreši koji postavlja pitanje. Kakvo ste vino pili sada? Odgovaram kako sam siguran da je traminac mirisan, jer sam o njemu naučio kod Petra Kocijana, ali drugo ne znam. – Je, riječ je o mirisavom tramincu, izborna berba bobica 2018. i u berbi je grožđe imalo visokih 186 oechsla.
Temperatura zraka je kod berbe bila 38 Celzijevih stupnjeva. U naravi, vino je poput ledene berbe, samo što je pobrano u ranu i vruću jesen. Ledena berba je sama po sebi atraktivna, jer je mraz, snijeg i inje i temperatura ispod -7 C stupnjeva najmanje tri dana, podučio nas je Krešo, dodajući kako je ovo ino dobilo srebrni Decanter u Londonu.
Ne pitasmo sa čime ili kojim jelom se sljubljuje. Ali pitasmo za cijenu i doznajemo kako butelja od 0,375 litara stoji ravnih 100 eura. E, sada pak pitamo, je li to netko kupi jer to je 750 naših dragih kuna. Kaže Krešo, sve je prodamo, ostalo je samo za degustacije. Svaka čast Lovrecu ali i kupcima.