Bez obzira što za sebe kaže da je, iako je Miss Međimurske županije 2023., samo obična djevojka koja ide u 4. razred Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu i sanja svoje snove, Luna Marija Novak, 17-godišnja iz Strahoninca, sve je samo ne obična srednjoškolka i odlikašica.
Kako nam je o njoj rekla njezina baka Štefica Horvat: „ona je odmalena bila posebno dijete, oduvijek me ispitivala o stvarima za koje je iznenađujuće da dijete te dobi pita“, da je posebna shvatili smo i samo nakon što nam je na naša pitanja dala odgovore koji nadilaze um jedne 17-godišnjakinje. Pročitajte!
Kakav je to osjećaj biti Miss Međimurja?
Osjećaj je fenomenalan jer imam osjećaj da sam postigla nešto čemu se drugi dive. S druge strane, ja sam samo obična djevojka iz gimnazije koja ima vlastite ciljeve u životu i kojih se drži i nada se da će ih jednog dana ispuniti, a ova titula missice je nešto što se ubraja k meni i čini me boljom i važnijom osobom u današnjem društvu.
Kako ti je prošao taj izbor za Miss?
U trenutku kad sam zakoračila na tepih, a išla sam prva radi visine, bilo mi je sto stvari u glavi, stalno sam si ponavljala: gledaj ravno, ne hodaj prebrzo, ne gledaj u pod, pazi koju ruku/nogu stavljaš i budi samopouzdana… Jer, samopouzdanje zaista odrađuje pola posla. Da nisam bila samopouzdana, možda ne bih bila izabrana ni za što. Želim upozoriti i mlade i starije ljude, posebno mlade djevojke, da to ne zaborave u svakodnevnom životu, i u poslovnom i u privatnom svijetu, da trebaju biti samopouzdani. Ako smo samopouzdani, ljudima zračimo pozitivnom energijom, izgledamo sigurnije i sami sebi stvaramo smirenje. U suprotnom, zračimo nervozu i strah. Samopouzdanje je ključ uspjeha! Također, jako je bitna i emocionalna inteligencija. Žalosno je koliko danas ima ljudi bez empatije, koji rade na svom vanjskom izgledu. a zanemaruju svoj unutrašnji svijet.
Kad nastupaš na izboru za Miss Hrvatske?
27. studenoga 2023. u Zagrebu. Detalje još ne znam.
Što te potaknuo da se prijaviš na izbor za Miss?
Od ranog djetinjstva bavila sam se manekenstvom. Od svoje šeste godine pohađala sam manekensku školu u Varaždinu sve dok nije ukinuta, a kasnije sam nosila revije brenda Lorela, koji ima prekrasnu odjeću, kao i Intersporta. Prijavila sam se na izbor za Miss Međimurske županije kako zbog dodatnog iskustva i prijateljstava, tako i zbog tog svijeta koji me zanima od malih nogu, i čime bih se voljela baviti i u budućnosti, iako mi je prvobitni cilj ići na Pravni fakultet.
Pravni fakultet? Koji su tvoji životni ciljevi, što bi voljela raditi u životu?
Velika mi je želja završiti Pravni fakultet i biti sudac kao i moj djed Juraj Novak. Voljela bih kombinirati to i manekenstvo i smatram da ljepota bez pameti u današnjem svijetu ne prolazi. Žene su danas puno obrazovanje nego prije 50 godina, a ljepota je nešto što im još samo može dodatno pomoći. No, najvažnija je pamet i intelekt i na tome treba raditi u prvom redu.
Tko su najvažnije osobe u tvom životu i zašto?
Baka Štefica Horvat i mama Vlatka Novak dvije su najvažnije osobe u mom životu, žene majke kraljice i moja najveća podrška u životu. Sve što ja danas jesam i što ću tek postati, one su zaslužne za to 100%. Nemam ni brata ni sestru, ne znam ni kakav je to osjećaj pa mi to niti ne nedostaje. Živim s mamom i bakom, ali mama sad radi u Njemačkoj i povremeno dolazi kući. Njih dvije su me podržale u izboru za Miss, kao i moj otac Predrag Novak iz Čakovca te druga baka i deda, Anđelka i Juraj Novak iz Lopatica. Tatu viđam vikendima.
Moja baka Štefica je vrlo komunikativna, samopouzdana i samosvjesna, ona i mama uvijek su mi bile uzor. Uvijek su bile uz mene i utjecale na mene, govorile mi da ne budem uvijek u zadnjem redovima, da se istaknem, da budem komunikativna i dobra sa svima, od čistačice do direktora. Naučile su me i da prihvaćam i poštujem sve ljude, bez obzira na struku, utjecaj i poziciju u društvu, te da da budem otvorena i s čistim namjerama. Stoga imam široko polje upoznavanja i razumijevanja svih ljudi.
Ima li Miss dečka? Kakav bi tvoj idealan dečko trebao biti?
Nemam dečka. Od dečka očekujem da preuzme inicijativu, da dođe do mene, uzme moj broj i pita me kako sam. Nikad ne bih napravila prvi korak. Dečko za mene mora biti komunikativan, također da ne puši, ne pije i ne drogira se naravno, da se bavi sportom i da se trudi biti dobra osoba, čim bolja osoba koja misli na sebe i svoje zdravlje, da jednog dana nekom drugom bude najbolja verzija sebe. To je ono čemu ja težim i ono što moj partner treba također biti. Da nađem nekog suprotnog od sebe, to ne bi funkcioniralo. Smatram da se ne privlače suprotnosti već sličnosti.
Jesi li uvijek ovako dotjerana u svakodnevnom životu?
Za školu se uglavnom ne šminkam, samo malo maskare i labelo, eventualno korektor na prištićima no srećom nemam pretjerano prištića.
Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Osam godina bavila sam se suvremenom plesom u Plesnom studiju Teuta, a zatim u Plesnom studiju Korak. Sa 14 sam napustila ples i počela se baviti atletikom u Atletskom klubu Međimurje. Trenirala sam i atletiku cijelo ljeto nakon osnovne škole, ali sam odustala zbog previše obveza u srednjoj školi. Tako da se od srednje škole, od 2021. godine, intenzivno bavim atletskim treninzima u teretani.
Iako više ne treniram u atletskom klubu, trčanje je i danas velik dio mog života. Nekad trčim i vani, npr. od Strahoninca do Čakovca. Svaki mogući trenutak, uglavnom navečer nakon što napišem zadaću i ponovim gradivo, idem u teretanu, gdje najviše trčim na traci. Tamo se opustim i zaboravim na sve svoje probleme i frustracijice tijekom dana. Trčanje mi je gušt, a usput činim dobro za svoje zdravlje i tijelo.
A ples?
Ples je i danas i danas moja velika ljubav bez obzira što više nisam u tome, i jako sam zahvalna na svemu što me Virna Hošnjak iz Koraka naučila te mi pomogla da izgradim sebe i nadogradim svoje samopouzdanje jer se kroz ta natjecanja i nastupe na bini jačate kao osoba. Na tome ću njoj i ekipi Koraka biti vječno zahvalna, kao i na mami koji me upisala na ples!
Što još voliš?
Volim čitati, gledati filmove, petkom otići s prijateljicama u Park’s… Ne volim izlaske u večernje klubove gdje mladi piju i puše, ne nalazim se u takvom društvu jer ne pijem i ne pušim, ne pijem ni kavu ni cappuccino. Trenutno idem i u autoškolu.
Tvoja najdraža knjiga i film?
Knjiga „Jedi moli voli“, a film, trenutno „Oppenheimer“. Vrijedilo je 3 sata filma jer kroz cijeli taj proces stvaranja atomske bombe jako dobro su prikazane i ljudske emocije, stavovi i razmišljanja. Glavni lik je htio doći do velikog otkrića, a ne da napravi svjetsko oružje koje će pobiti široku masu ljudi.
Draga Luna, želimo ti sve najbolje i da ostvariš sve svoje snove!
