Gospođa Mira Jaklin iz Pretetinca ima doista nesvakidašnji hobi: skuplja i obnavlja stare patuljke. Trenutno ih ima oko 250, a najveći dio raspoređen je i izložen u dvorištu obiteljske kuće. Ona i njezin suprug Zoran stvorili su tako sebi ugodan kutak u kojem žive, rade i – uživaju. Zapravo Zoran, poznatiji kao Čoba, krivac je svemu ovome.
-Kako često putuje, a sada je i poslom polovicu tjedna vezan za Austriju, donio mi je prve “islužene” patuljke da ih probam obnoviti. Kako sam vična bojama i kistu, jer sam i dosad puno radila slične stvarii i slikala, primila sam se posla. U mirovini sam, pa imam dosta vremena da to vrlo precizno odradim. Kako su mi prvi uspjeli iznad očekivanja, Čobica mi je donio još njih nekoliko. Pa još, pa još… I evo, danas ih je blizu 250 svih veličina i boja. Od gipsa, kamena, gume, plastike… Sve sam ih restaurirala i ponovo obojala – kaže Mira Jaklin, izuzetno ponosna na svoj posao. I mora biti, jer svi oni koji u dvorištu vide izložene patuljke puni su oduševljenja i pohvala za majstoricu.
-Patuljci su grupirani i postavljeni po određenom redu: radnici, planinari, šumari, parovi, glazbenici, ribiči, pijanci…, a ima ih od onih visokih desetak centimetara, pa do jednog metra. Patuljaka je puno, ali nema ni jedne Snjeguljice, pa se ja među njima osjećam kao ona – kaže u šali Mira.
Zoran dodaje da je odavno našao svoju Snjeguljicu, ali da je već dugo u potrazi barem za jednom za ove patuljke, onda bi sve to bilo zaokruženo. Dodaje da su vrata njihovog dvorišta uvijek otvorena i da bi bili sretni kad bi ih u manjim grupama posjetila djeca iz vrtića ili škole, pa i odrasli ljudi. Imali bi što vidjeti i naučiti o patuljcima, koji su odavno zagospodarili dječjom literaturom i najgledanijim crtanim i igranima filmovima za najmlađe.
-Da bi se čovjek bavio ovim hobijem potrebno je jako puno vremena, ali i prostora. Svaki slobodan kutak zauzimaju figurice, ali ne samo patuljaka. Ranijih godina skupljala sam i obnavljala sloniće, ima ih 65, pa onda klaunove, njih je oko 300. Volim obnavljati i druge predmete i stare skulpture, kojih je puna kuća – kaže gospođa Mira i objašnjava da se prije zime svi patuljci sele na gornji kat kuće, kako ih ne bi oštetio snijeg i niske temperature.
-Ovo radim za sebe, za svoj gušt i uživam u tome. Često znam reči da su to moja dječica. Pitali su me neki bi li prodala kojeg? Naravno da ne bi. Kako da prodam vlastitu dječicu? Neki od patuljaka su lijepi, neki ružna pogleda, ali svi su moji. Svakome odabirem boju prema karakteru i poslu koji obavlja. Nekakav zamišljrni maksimum bit će mi oko 500 primjeraka i, naravno, Snjeguljica. Onda ćemo sve to spremiti i okrenuti se novim izazovima – kaže Mira Jaklin.
Zoran dodaje da su razmišljali o izložbi patuljaka u nekoj većoj dvorani, ali to iziskuje veliki posao. Bilo bi bez veze poredati sve patuljke na police i gotovo. Oni moraju biti u prirodnom okruženju, kao ovdje u dvorištu. Kakav bi to bio planinar bez kamena, kosac bez trave…? Da bi se na izložbi stvorio takav ugođaj trebalo bi puno pripreme i rada, pojašnjava Zoran.
Mira i Čoba doista uživaju u prekrasnom raju patuljaka koji su sami stvorili. Uostalom, zar ima nešto ljepše nego živjeti svoju bajku!?