Simon Novak (10) iz Pleškovca za rođendan je uvijek imao za dijete neuobičajene želje. Jednom je poželio sadnicu breze, da je posadi u obiteljsko dvorište, jednom komad bakra, a za svoj posljednji rođendan poželio je – kokoši!
– Pomislio sam, imamo veliko dvorište i mogao bih i ja imati kokošinjac i kokoši. Obožavam jajca – rekao nam je ovaj poduzetan dječak.
Priča kako je već duže želio kokoši. Vidio je da ih ima njegova baka Slavica u Križopotju i pomislio kako bi bilo lijepo da ih ima i on, pa može imati friška, domaća jaja kad god ih se, kao veliki ljubitelj jaja (kuhana 7 minuta ili kajgana) zaželi.
Tako je nagovorio roditelje da mu pomognu u realizaciji te svoje želje te je, uz malu pomoć tate, sagradio kokošinjac, a baka Slavica mu je za rođendan kupila 6 mladih kokoši i pijetla, koji su tu pronašli svoje carstvo.
VEĆ MJESECIMA BRINE O PERNATIM LJUBIMCIMA
Bilo je to prije nekoliko mjeseci, a Simon im i danas još uvijek s radošću ujutro otvara vrata kokošinjca da mogu van, u svoje ograđeno dvorište, daje im vodu i hranu (mljeveni kukuruz, salatu i sl.), čisti im te im navečer zatvara vrata kokošinjca. Kokoši mu zauzvrat daju u prosjeku 4 jaja dnevno, koje on i pobira.
Simon ujedno svaku večer primi u ruke pijetla i pomogne mu da dođe gore do spavaonice, jer pijetao nije sav svoj – nešto mu ne štima i s nogama i s krilima (a bome i s krijestom, koja ne stoji uspravno). Simona, kaže, nije strah, jer je to dobar pijetao, a svoju kokošju družinu ovaj dječak ponekad čuva i od grabežljivaca, jer iznad međimurskih brega lete jastrebi koji bi mogli iskoristiti priliku.
ŠTO KAŽU RODITELJI?
Njegovi roditelji, Merita i Mario Novak, po pitanju kokoši bili su striktni.
– Kad dijete hoće neku životinju, briga često završi na roditeljima. Rekli smo Simonu da može imati kokoši, ali da je to njegova odgovornost i briga. Naravno, pomogli smo mu, kupili materijal za kokošinjac i tata mu je pomogao složiti ga, iako je Simon bio glavni. Kupimo mu i hranu za kokoši, a tu i tamo, kad je on na nekom rođendanu navečer, zatvorimo vrata od kokošinjca. No, Simon je ostao odgovoran i potpuno samostalno cijelo vrijeme vodi brigu o kokošima. On je jako poduzetan, nije lijen, samostalan je školarac od prvog dana, voli životinje… – rekla je njegova majka Merita i dodala kako dok su na moru, oko brige za kokoši uskaču susjedi ili rodbina.
Simonu ponekad oko kokoši dođu pomoći i njegovi prijatelji, kojima je to također zanimljivo. Simon se inače odmalena družio sa starijom djecom i naveo je, primjerice, prijatelje da izrade drvene mačeve za igru. Kako ističe njegov otac Mario:
– Simon je zbilja posebno dijete, takav je od rođenja. Stalno smišlja što bi mogao napraviti i stvoriti, a ne kupiti, te je skromno dijete. Sa 7 godina je, na primjer, sam srezao daske s pilicom, napravio stolić i stolicu i postavio ih kraj ceste te prodavao kestene prolaznicima!
Primijetili smo i odličan po(vrtnjak) od paleta u njihovom dvorištu, kojeg su napravili Mario i Simon. Ovaj odličan učenik OŠ Sveti Juraj na Brijegu, koji će najesen u 5. razred, kaže da voli igrati i šah, učiti ruski jezik preko mobilne aplikacije, kao i svi dečki igrati računalne igrice (City Skylands, Minecraft i dr.), ali zanima ga i povijest, zemljopis, znanost… U školi mu je zasad dosadno, nije baš oduševljen:
– Za sat vremena možete naučiti 20 korisnih stvari gledajući video na Youtubu, dok za to vrijeme u školi u sat vremena naučite samo jednu stvar – potužio nam se.
Simon ima starijeg brata Vita (14), s kojim se, kaže, nekad dobro slaže, a nekad malo manje dobro.
U PLANU I KOZE I PATKE… I PIZZA NA SICILIJI
Simona zanima mnogo toga i već ima i hrpu planova!
– Htio bih uzgajati i koze jer daju mlijeko i jednom sam na izletu probao kozje mlijeko i sir i bili su mi puno bolji od onih od kravljeg mlijeka. Želio bih nabaviti i patke jer su slatke, plivaju i kupaju se i isto daju jaja – priča nam Simon.
Njegova mama Merita kaže da joj je Simon rekao da mu je život prekratak da bi radio sve što želi: biti pilot, arhitekt, odvjetnik, nuklearni fizičar, inženjer strojarstva itd., a Simon trenutno kaže:
– Kad odrastem, želim biti poljoprivrednik, a želim i još puno toga. Želim avionom pilotirati u Italiju i tamo probati originalnu talijansku pizzu na Siciliji!
U SVEMU VIDI POZITIVNU STRANU
No, najvažnije od svega je, kaže njegov otac, njegova pozitiva.
– Simon je veliki pozitivac, u svemu nađe svjetliju stranu. Kad je bio manji i rugali su mu se u razredu da je najmanji, rekao je: „Barem se mogu bolje lakše sakriti kad se igramo skrivača!“ Simon je svaki dan sretan, traži si veselje i na sve gleda pozitivno – rekao je njegov tata.
Bravo za budućeg pilota, poljoprivrednika i što sve ne, te vječitog pozitivca! Simone, svijet je tvoj!
Pogledajte kako Simon brine o kokošima u fotogaleriji i u videu, a tu su i fotografije izgradnje kokošinjca!
